Leopoldo María Panero bio je jedan od najznačajnijih i najupečatljivijih španjolskih pjesnika druge polovice 20. stoljeća, u domovini poznat kao “naš ukleti pjesnik” (nostro poeta maldito). Njegove prve dvije knjige poezije „Swanovim putom“ i „Tako je utemeljena Ulica Carnaby“ brzo su postale kultne. Rođen je 1948. godine u buržoaskoj obitelji konzervativnih intelektualnih ideala. Studirao je filozofiju, književnost i francusku filologiju te bio izuzetno obrazovan što se odražava u njegovoj poetici i pjesmama snažnog filozofskog naboja. Kao mladić je odabrao životni put drugačiji od obiteljskog. Priklonio se subverzivnim pokretima zbog čega je imao problema s režimom bivajući u zatvoru i trpeći mučenja, a zbog ovisnosti o drogama i alkoholu te zbog psihičkih problema, niz godina proveo je u bolnicama za duševne bolesti što je trajno obilježilo njegov život sve do smrti 2014. godine u jednoj takvoj ustanovi otvorenog tipa. Tim je nesretnim i kaotičnim iskustvima protkana i njegova poezija u kojoj dominiraju izazovne i mračne slike s motivom smrti, no i propadanja, dekadencije, duševne patnje, egzistencijalnog očaja. Panerove su pjesme avangardne, eksperimentalne i autobiografske, duboko intimne, iskrene, eksplozivne, jezično inventivne, a stil sirov i opor pomaknut do izobličenosti i ružnoće pri čemu ima isijavanja svetosti i uzvišenosti.
Zahvaljujući „divljim detektivima“, prevoditeljima Damiru Šodanu i Mehmedu Begiću, te Hrvatskom društvu pisaca koje je 2022. godine objavilo knjigu „Smrt u Tangeru“, čitatelji po prvi put mogu upoznati pjesničko nasljeđe Panera na hrvatskom jeziku predstavljeno izborom 95 pjesama iz čitavog Panerova zahtjevnog i jedinstvenog opusa.
Pjesma „Tanger“ prema kojoj je knjiga naslovljena, sadrži snažnu dijalektiku između života i smrti, a „ubija“ već prvim stihovima Umirem u zahodu u Tangeru tijela sljubljenog / s podom, / dočekujući kraj pjesme i istine i postojanja, doživljavajući obrat i pročišćenje u završnim stihovima Ali ja ću radije živjeti slobodan / s biljegom dreka na čelu. Ta pjesma tzv. „omiljenog luđaka“ španjolske književnosti obrađena je i objavljena na pjesničkoj platformi Poetski tren. Recitirala je autorica videa Gordana Kovačić posudivši glazbu Patricka Patrikiosa i Jimene Contreras te likovne radove Gorana Lebinca. Video objavljen u Ljetnom programu Poetskog trena u kojem se svake godine predstavlja strano pjesništvo financiran je sredstvima Fonda za kulturu Društva hrvatskih književnika.
Pogledajte ga ovdje:
Poetski tren: Leopoldo María Panero – Tanger