Hrvatska Marijanska svetišta - Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu

 Gospa Aljmaška - Gospa od Utočišta, Gospa prognanica… To su nazivi čudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaško svetište. Nastalo je 1704. g, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. Mještani su s veseljem dočekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od Utočišta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u Aljmaš te ondje grade novu crkvu, novo svetište i daju joj ime Gospa od Utočišta. Hodočasnici iz cijeloga kraja častili su ondje Bogorodicu sve do 1846.g. U strašnom požaru crkva, svetište, inventar , župni dvor i još nekoliko gospodarskih zgrada, ali i zavjetni kip izgorjeli su do temelja. No i u toj tragediji ostalo je prostora za čudo. Unatoč visokim temperaturama vatrene stihije koja je gutala sve pred sobom, netaknuta je ostala samo kopija Gospina kipa. Bila je to poruka da unatoč stradanjima i užasima Gospa želi ostati među svojim vjernicima u Aljmašu. Nabavili su novu kip, a uskoro sagradili i treću crkvu koja je opet postala mjesto hodočasničkih susreta. Zbog čudesnog spašavanja iz vatre, nedaleko od crkve napravili su kapelicu u kojoj čuvaju spašenu kopiju kipa.

Mjesto su prozvali Gospa pod Lipom, jer su oko kapelice zasadili brojna stabla lipe. Kopajući temelje, otkrili su izvor vode, pa su brojni vjernici ondje pronašli duhovni mir i doživjeli su čudesna ozdravljenja. Čudesni Gospin kip stajao je na glavnom oltaru aljmaške crkve sve do Domovinskog rata. Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz četnike napala je Aljmaš, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spašavali život, a agresori su u ratnom divljanju rušili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruševine aljmaškog svetišta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronašli posve neoštećen Gospin kip. Bilo je to čudo nad čudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli smo naš i Gospin povratak u Aljmaš. Obnovljene su i sagrađene kuće, a tada je na red došla i Gospina kuća- četvrta aljmaška crkva na istome mjestu. Svetište je originalno, sakralno, monumentalno i cjelovito. Svojim je modernim oblicima jedinstveno, okrenuto novom, trećem tisućljeću i novim naraštajima Gospinih štovatelja. Gospa opet ima svoje svetište u kojem prima svoju duhovnu djecu kao što je to činila kroz protekla tri stoljeća. Aljmaško je svetište među najstarijim i najposjećenijim Gospinim svetištima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Ono je žila kucavica duhovnosti za cijelu nadbiskupiju, ali i mnogo dalje. Kroz ovo svetište prođe oko 150.000 hodočasnika na godinu. Samo za blagdan Velike Gospe ovdje se okupi oko 70.000 ljudi. Danas ovdje dolazi četiri puta više vjernika nego što ih je bilo prije domovinskog rata, a iz godine u godinu sve ih je više. Rijeko hodočasnika stižu napose za blagdan Velike Gospe u pjesmi, ožareni ne samo ljetnim suncem, nego još više žarom, molitvom i pobožnošću. To je mjesto gdje su se generacije i generacije okupljale na molitvu, prošnju i zahvalu, gdje su se kroz stoljeća ispovijedale duše u pouzdanom utjecaju Božjem milosrđu.

Tu se više od tri stoljeća Bog slavi, Gospa časti. Ovdje se grešni obraćaju, bolesni ozdravljaju, tužni tješe, a izmučeni dobivaju novu snagu. U ovo svetište više od tri stoljeća dolaze pojedinačno i grupno, bogati i siromašni, ljudi iz bližih naselja ili iz daleka, a sve siromašni pred Bogom i žedni njegova milosrđa, potrebni njegovih milosnih darova po Marijinu zagovoru. Puno je onih koji Bogu zahvaljuju za uslišanje svojih molitava i prošnji po zagovoru Gospe Aljmaške. Primjerice romska obitelj Petrović iz Alekse Šantića kraj Subotice. Imali su sina koji se rodio sa teškom srčanom manom. Liječnici su rekli da će dijete umrijeti, ako ga ne operiraju. Roditelji nisu na to pristali. Došli su u aljmaško svetište i zavjetovali se Gospi da im svojim zagovorom kod Gospodina pomogne. Nakon tri mjeseca odveli su dijete na kontrolu. Na čuđenje liječnika, mana je nestala i rekli su roditeljima da im je sin spašen. Puno je takvih svjedočanstava kojima je Gospa pomogla svojim zagovorom kod svog sina Isusa da im ozdravi tijelo, a tko bi tek mogao nabrojati one koji su ozdravili dušu! Kao dugogodišnji upravitelj ovog svetišta u to sam se uvjerio bezbroj puta. Aljmaš je mjesto u koje ljudi vole dolaziti. To je prostor duhovno“natopljen“ svetošću koju Bog po Kristovoj žrtvi daje onima koji poput Marije otvore svoje srce Riječi Božjoj koja je sam Krist.

Današnjem čovjeku treba toplo srce i ruka potpore, i to nalazimo u ovom svetištu. Zato ljudi sa svih strana hrle kako bi se ovdje na poseban način susreli s Bogom i nebeskom Majkom Marijom. Dolaskom zaboravljaju na svakodnevnicu, brige i tjeskobe koje iz nje proizlaze. Ovdje čovjek može zaviriti u dubinu svoje duše, provjeriti je li na ispravnom putu. Ovdje uviđa što mu je činiti kako bi bio zadovoljniji i sretniji- da se istinski susretne s Bogom, da se obnovi u vjeri, osnaži u nadi i učvrsti u ljubavi, te u miru s Bogom i bližnjima pronađe u svojem srcu i duši mir kojim će otkriti radost kršćanskog poziva. Kao dugogodišnji upravitelj ovog svetišta pozivam sve Gospine štovatelje da nam se pridruže i svojim dolaskom oplemene blagdan Velike Gospe. Ovdje ih čeka Marija raširenih ruku, spremna utješiti i pomoći, kako bi se u svakodnevnicu vratili ohrabreni i spremni na nove izazove. Svima vama dragi hodočasnici kličem: Dobro došli, milost stekli, mir našli i radosni se vratili svojim kućama, svojim obiteljima, svojim svagdašnjim dužnostima.

 Piše:don Ante Markić, upravitelj Svetišta