Na vino u Kaštela

Na vino u Kaštela

Iako se Kaštelanska rivijera promovira pod sloganom „Sedam razloga za posjet“ – aludirajući na sedam Kaštela ( Štafilić, Novi, Stari, Lukšić, Kambelovac, Gomilica, Sućurac) za vinoljupce je  najmanje jedanaest razloga, koliko je autohtonih vinskih sorti  na ovom području (ljutun, dobričić, glavinuša, ničuša, babica, mladenka, rogoznička, vlaška, plavac mali i maraština). Među njima je najpoznatiji, naravno, crljenak kaštelanski, poznat pod sinonimima tribidrag, pribidrag, zinfandel, primitivo i kratošija.

Povijest uzgoja grožda i pijenja vina na području Kaštela seže  u Antiku, a dokazi za to nalaze se u dvorcu Vitturi - muzeju grada Kaštela. Vrijedne megarske čaše pričaju antičku kaštelansku vinsku priču. U zapadnom dijelu kaštelanskog zaljeva, pri istraživanjima helenističkog razdoblja naselja Sikuli, pronađeni su brojni predmeti reljefne keramike. U Muzeju grada Kaštela, prikazano je bogatstvo i raznolikost reljefne keramike i amfore u kojima se čuvalo vino, a zatim i luksuzno stolno keramičko posuđe poput takozvanih megarskih čaša koje su služile za svakodnevno ispijanje vina.

Na području Kaštela pronađen je i Putaljski dokument ili tzv. Trpimirova darovnica iz 852. godine kojom knez Trpimir splitskoj nadbiskupiji daruje crkvu Sv. Jurja u Putaljima, zajedno sa pripadajućim vinogradima i kmetovima. Značenje ove povelje  jest što je to prvi pisani dokument u kojem se spominje naziv Hrvat, ali i dokument u kojem se  prvi puta spominju hrvatsko vinarstvo i vinogradarstvo.

Južne padine Kozjaka  obiluju vinogradima, čije laporasto tlo i osunčani strmi položaji omogućuju uzgoj vinove loze i proizvodnju, najčešće crnog, vina. Vlasnik vinarije Putalj, Anton Kovač navodi da se, u vremenu prije II. Svjetskog rata 95% obitelji u Kaštelima  bavilo vinogradarstvom i vinarstvom. Poslijeratna industrijalizacija pokrenula je trend napuštanja poljoprivrednih posjeda i masovno zapošljavanje u tvornicama. Osim toga, poslijeratna tvornička proizvodnja vina,  favorizirala je visoke prinose spram kvalitete što nije pogodovalo  autohtonim i domicilnim sortama ovoga kraja. Tako je  u Kaštelima 1946. godine bilo posađeno 20 milijuna trsova vinove loze, dok ih je danas manje od pola milijuna. Crljenak kaštelanski – današnja zvijezda – tada je bila zaboravljena i gotovo potpuno isčezla.

Godine 1997.  kalifornijska znanstvenica Carole Meredith sa sveučilišta u Davisu, Kalifornija, komunicirajući sa kolegama - među kojima se našao i slavni kalifornijski vinar hrvatskog porijekla Miljenko Grgić - posumnjala je u točnost teze koja je zagovarala da je zinfandel, tada već uvelike rasprostranjen i raširen u SAD, izvorna američka sorta. Pronalazak dokumenta koji ukazuje na austrijsko porijeklo odvodi ih put Europe, ali ih istovremeno i zbunjuje, pošto relativno hladna austrijska klima nikako ne odgovara ovoj sorti. Kasnije se ispostavlja da je, zajedno sa brojnim iseljenicima iz područja Austro-Ugarske, crljenak krenuo u svoju „potragu za boljim prekooceanskim životom“ iz carskog rasadnika u Beču, koji je njegovao kolekciju svih vinskih sorti Austro-Ugarske, pa tako i one hrvatske. Daljnja potraga za ishodištem zinfandela, istraživače odvodi u Italiju, točnije Pugliu, gdje je rasprostranjen primitivo. Ovdje se ustanovljuje genetska identičnost, no, ispostavlja se da se primitivo u Italiji uzgaja kraće nego zinfandel u Americi. U ljeto 2001. istraživanje se napokon seli u vinograde na području naše zemlje. U suradnji sa prof. Maletićem i prof. Pejićem sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu, u vinogradima Ivice Radunića iz Kaštel Novog uzorci crljenka ukazuju na 100%-tnu genetsku identičnost sa zinfandelom. Uz 11 trsova kod Ivice Radunića, još je 16 preostalih trsova pronađeno u Mimicama kod Omiša.

Danas je proizvodnja crljenka kaštelanskog u  porastu, no i dalje vrlo mala. Teško je pronaći vinogradara sa više od 2ha površine. Stoga se većina butelja proda na kućnom pragu kaštelanskih vinarija i u pokojem restoranu. Dvanaest udruženih proizvođača kaštelanskog crljenka dobilo je oznaku visoke kvalitete  ustanove RERA pod nazivom „Pravi kaštelanski crljenak“, a ugostiteljski objekti i vinoteke koje žele istaknuti oznaku Zin(fandel friendly moraju ispuniti čak 22 uvjeta, među kojima su poznavanje povijesti sorte, te način uzgoja loze i proizvodnje vina.

Crljenak kaštelanski u čaši, prema riječima sommeliera Tome Jakopovića, dopadljivo je, sadržajno i karakterno vino koje odiše snagom, ali i svježinom.

Uz vinske kaštelanske priče za hedoniste tu je i bogata i raznovrsna gastronomija a nakon raznih delicija s čašom vina u jednoj ruci može se uživati i u cigari u drugoj.  Cigar klub Mareva,koji vodi višestruko nagrađivani cigar-ambasador Marko Bilić, proizveo je prvu hrvatsku cigaru pod nazivom Spalato. Upakirana u kutiju koja je imitacija mramora Dioklecijanove palače i lijep je suvenir.

Foto: Nikola Zoko

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.