Vrlo mudro, kao europski uvod u razgovore izaslanika američkoga predsjednika Stevena Witkoffa s ruskim predsjednikom Donaldom Trumpom, na rizik upozorava visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas: „da se sav pritisak usmjeri na Ukrajinu, ali to ne bi bilo ni u interesu Ukrajine, ni u interesu EU, ni u interesu globalne sigurnosti, jer se granice ne smiju mijenjati silom“.
Da bi se stvari počele rješavati drukčije i da primarno pitanje ne bi bilo teritorijalno odricanje Ukrajine u korist agresorske Rusije, značilo bi da se događa čudo – što bi bila velika rijetkost u svjetskoj politici. Naprotiv, pitanje svih pitanja jest koliko će Rusija tražiti međunarodnopravno priznavanje agresorski osvojenih teritorija i hoće li Ukrajina pristati na ikakve ustupke. Kako su apetiti Rusije sve do zadnjega dana prije razgovora u stalnom porastu, a Ukrajina ni u jednom trenutku nije dala naslutiti da je spremna mijenjati Ustav koji izričito ne dopušta ustupanje ni najmanjeg dijela suverenoga ukrajinskog teritorija drugoj državi, gotovo da nema izgleda za ikakvo približavanje stajališta u ovoj, do sada vrlo neuspješnoj, ekspediciji američke politike velikih interesa i praznih, neispunjenih obećanja.
U svemu zabrinjava nedovoljno jedinstvo i odlučnost unutar EU te nedostatna odlučnost zapadnoga svijeta predvođenog SAD-om. Potrebni su jedinstvo u odluci o obrani Ukrajine – u riječima, a osobito u djelima – te odlučnost u uvjeravanju američke politike da treba svesrdno podržavati i braniti interese Europe od ruskih agresorskih težnji i akcija razaranja na europskom tlu. Nije ni logično ni strateški opravdano da, umjesto stalnih i sve jačih pritisaka na agresorske ambicije Rusije, SAD izlazi s nekakvim mirovnim planovima za Ukrajinu prema receptima iz Moskve. Realno, najbolji rezultat za mir u svijetu, mir u Ukrajini i slobodu te europske zemlje bio bi da takva američko-ruska improviziranja svjetske politike dožive krah upravo u Moskvi, gdje su i započela.
Koliko je ironije i propagandne mašinerije upisano u tekst koji je uoči razgovora s Witkoffom izgovorio Putin, pokazuje i to da ni više od 100 tisuća ruskih vojnika nije dovoljno da do kraja pokori strateški važan, ispražnjeni ukrajinski grad Pokrovsk, kako bi se za koji stupanj podigla ruska pregovaračka moć smanjivanjem ukrajinskog teritorija. Putinova izjava nije potkrijepljena nijednim dokazom.
Ivan Botteri
