Ante Gavranović
Dan slobode medija, obilježen 3. svibnja diljem svijeta, ponovno je naglasio važnu ulogu neovisnuh medija. Oni su, istaknuto je u porukama u povodu Svjetskog dana medija, ključni za zaštitu temeljnih demokratskih vrijednosti. Koalicija za slobodu medija (kojoj pripada 51 zemlja-članica, među kojima i Hrvatska) intenzivno pokušava ojačati pravne, političke i gospodarske uvjete za djelovanje neovisnih novinara i medija. Međutim, smrt 129 novinara i medijskih djelatnika samo u 2025.(podaci Komiteta za zaštitu novinara) uvjerljivo pokazuje kako je djelovanje neovisnog novinarstva pod velikim pritiskom i skopčano je s brojnim izazovima i osobnim rizicima,
Pitanje slobodnog novinarstva kod nas, ali i šire, jedno je od najosjetljivijih i najkompleksnijih društveno-političkih pitanja. Odgovor na njega ovisi o tome kako definiramo slobodu novinarstva – je li riječ o formalnoj slobodi, koju jamče zakoni i ustavi, ili o stvarnoj, praktičnoj slobodi, koju novinari svakodnevno osjećaju u raduStoga je potrebno sagledati drugu stranz medalje..
Možemo reći da slobodno novinarstvo formalno postoji, ali je njegova stvarna sloboda ograničena političkim, ekonomskim i društvenim pritiscima. Recimo, kod nas su ti pritisci izraženiji zbog male veličine tržišta, visoke ovisnosti o državnim oglasima i slabog pluralizma. Međutim, globalno, čak i u zemljama s razvijenom demokracijom, novinarstvo se sve više suočava s izazovima koncentracije medija, komercijalizacije i autocenzure. Dakle, pravo pitanje možda nije "postoji li slobodno novinarstvo?", nego "koliko je ono doista slobodno i tko određuje njegove granice?"
Sloboda novinarstva: stvarnost naspram deklaracije
Prema posljednjem Indeksu slobode medija (2025) koje objavljuje Reporters Without Borders (RSF), globalno stanje slobode medija dosegnulo je rekordno niske razine — doslovno najgore u 23 godine praćenja. Jedan od ključnih faktora je ekonomski pritisak, kroz koncentraciju vlasništva, oglašivačke diktate i netransparentnu dodjelu javnih sredstava.
To se prije svega odnosi na pojam Zakonske i ustavnih sloboda. U većini zemalja, pa i kod nas, formalno postoji zajamčena sloboda medija i izražavanja. Ustav Republike Hrvatske (čl. 38.) jamči slobodu mišljenja i javnog izražavanja te pravo na informiranje. Međutim, postavlja se pitanje: koliko je ta sloboda realno provediva u praksi? Naime, zakoni često štite novinare od cenzure, ali ne štite od ekonomskih pritisaka i političkih utjecaja. U teoriji, sloboda postoji; u praksi, ovisi o tome tko financira medij, tko ga oglašava i tko ima kontrolu nad uređivačkom politikom.
Politički pritisci
Politički utjecaj na medije i novinarstvo prisutan je gotovo svugdje, ali se intenzitet razlikuje. Kod nas, politička vlast često koristi javne i privatne medije za kreiranje povoljne slike o sebi, bilo putem političkog kadroviranja, državnog oglašavanja ili pristupa informacijama. Na globalnoj razini, čak i u razvijenim demokracijama, postoje primjeri gdje novinari osjećaju autocenzuru zbog mogućih posljedica po karijeru ili sigurnost.
Ekonomska ovisnost medija. Većina medija financira se oglašavanjem, a to otvara prostor za ekonomske pritiske. Veliki oglašivači mogu uvjetovati sadržaj, bilo direktno ("ako objavite ovo, povlačimo kampanju") ili indirektno (urednici znaju koga ne treba dirati). Mediji koji ovise o državnim subvencijama ili prihodima iz javnih poduzeća rijetko riskiraju sukobe s vlastima. Koncentracija vlasništva dodatno smanjuje pluralizam — nekoliko velikih korporacija kontrolira većinu medijskog prostora. Važna je spoznaja tko zapravo vlada medijima. Porazna je činjenica da šest velikih medijskih konglomerata kontrolirs više od 90 posto svjetske medijske pozornice.
Samocenzura novinara. Čak i kada nema izravne cenzure, novinari se često autocenzuriraju iz straha od otkaza, tužbi, političkih posljedica ili društvenih napada. To rezultira situacijom gdje se važna pitanja stavljaju u drugi plan, dok se površne, zabavne i konfliktne teme ističu radi klikova i gledanosti.
Uloga novih medija i društvenih mreža
Društvene mreže su otvorile prostor za alternativne izvore informacija, no i one imaju svoje zamke. S jedne strane, omogućuju glas onima koji ga inače ne bi imali. S druge strane, algoritmi i ekonomski interesi velikih platformi stvaraju filter-bubble efekt, gdje publika dobiva samo sadržaj koji potvrđuje postojeće stavove. Istodobno, pojava "novinarstva influencera" često vodi površnosti, neprovjerenim informacijama i senzacionalizmu.
Hrvatska u međunarodnom kontekstu
Prema izvješću Reportera bez granica (Reporters Without Borders), Hrvatska se posljednjih godina kreće oko sredine ljestvice slobode medija — što znači da formalna sloboda postoji, ali su pritisci realni. Problem su SLAPP tužbe (strateške tužbe protiv novinara) koje se koriste za zastrašivanje i financijsko iscrpljivanje. Mala tržišta, poput našeg, posebno su ranjiva jer su mediji ovisniji o lokalnim centrima moći.
Hrvatska je pala sa 48. mjesta (2024.) na 60./180 (2025.) na RSF ljestvici.
Među ključnim problemima su: koncentracija tržišta (Styria, Hanza Media, Media Solutions), učestali SLAPP postupci i neadekvatna zaštita od prijetnji i organiziranog kriminala. Iako je pravno okvir (Ustav, EU-direktive) solidan, implementacija je nedostatna, posebno u pogledu pristupa informacijama i zaštite novinara..
Europsko okruženje
Europa i EU zemlje generalno drže najviše pozicije u RSF indeksu; zemlje poput Norveške, Estonije i Nizozemske redovito su na vrhu.
Kao odgovor na izazove, EU je usvojila European Media Freedom Act (EMFA)—regulativu za zakonsku zaštitu medija: ograničenje političkog utjecaja, transparentnost vlasništva i javnog oglašavanja, kao i stabilno financiranje javnih medija..
Sjedinjene Američke Države (SAD)
SAD su zabilježile svoj najniži plasman do sada: 57./180.
RSF ističe da je ključno pogoršanje izazvano političkim pritiscima—posebno iz Trumpove administracije: odbacivanje financiranja javnih medija (NPR, PBS), tužbe protiv medija (npr. CBS), uklanjanje sufinanciranja vanjskog novinarstva.
Štoviše, ekonomska neodrživost lokalnih medija dovodi brojne regije u SAD do statusa "news desert" (medijski pustinjski kraj).
Sloboda novinarstva formalno postoji, ali je u praksi duboko kompromitirana. Pozornos zaslužuje pitanje da li je slobodno novinarstvo — mit, privilegij ili zadnja linija obrane?
Možemo li danas, kod nas i šire, zaista govoriti o slobodnom novinarstvu? Na papiru — da. U praksi — sve teže. Zakoni i ustavi vole deklarirati pravo na slobodu izražavanja, ali život novinara pokazuje da se granice slobode ne crtaju tintom nego pritiskom — političkim, ekonomskim, sudskim. I sve više algoritamskim.
Problem nije samo u lošem trendu, nego u razlozima: SLAPP tužbe (njih gotovo 700), visoka koncentracija vlasništva (tri velike kuće pokrivaju većinu tržišta) i političko-ekonomski uplivi na uređivačku politiku. Novinari danas ne riskiraju samo karijeru, nego ponekad i osobnu sigurnost — prijetnje, pritisci, pa čak i napadi nisu rijetkost.
No zanimljivo je da Hrvatska tu nije usamljena. Sjedinjene Američke Države, zemlja s Prvim amandmanom koji je stoljećima slovio kao zlatni standard slobode govora, pale su na 57. mjesto — tek tri mjesta ispred nas. U SAD-u su problemi drukčiji, ali posljedice slične: političke administracije sve češće koriste budžetske i regulatorne poluge za kontrolu medija, dok lokalni listovi masovno nestaju, pretvarajući čitave regije u “news desert” — medijske pustinje bez relevantnih informacija.
Europa: bastion ili iluzija?
Europska unija još uvijek drži primat kad je riječ o visokim standardima slobode medija. Zemlje poput Norveške, Estonije i Nizozemske redovito su na vrhu ljestvica. No nemojmo se zavaravati — i EU osjeća pritiske. No globalne analize pokazuju zabrinjavajući trend: pluralizam i medijska raznolikost i u tim zemljama polako klize, posebno u srednjoj i istočnoj Europi..
Upravo zato je uveden European Media Freedom Act (EMFA), nova regulativa koja pokušava spriječiti političko kadroviranje, sakriti vlasničke hobotnice i osigurati transparentno financiranje javnih medija. No direktiva će imati smisla tek kad je članice ozbiljno implementiraju. U Hrvatskoj to znači razgradnju sustava u kojem politički i ekonomski interesi često nadjačavaju novinarske.
Uz političke i pravne pritiske, ekonomija dodatno sužava prostor slobode. Redakcije su sve ovisnije o oglašivačima, državnim subvencijama ili klikovima na portalima. Kada prihod ovisi o sponzoru, uređivačka hrabrost često ostaje tek lijepa ideja.
Društvene mreže, koje su trebale demokratizirati informiranje, donijele su novi problem — algoritamske filtere. Javnost sve češće dobiva samo ono što želi čuti, a ne ono što mora znati. Novinarstvo time postaje tržišno prilagođavanje, a ne potraga za istinom.
Mit, privilegij ili zadnja linija obrane?
Možemo li onda reći da slobodno novinarstvo postoji? Formalno da, ali ono je krhko i sve više uvjetovano — zakonom, novcem, politikom i tehnologijom. Hrvatska je u tom smislu ogledni primjer: zakonima osigurana sloboda, ali realno ugrožena svakodnevnim pritiscima. EU pokušava održati standarde, SAD ih brani kroz povijesne institucije, ali svi zajedno klizimo nizbrdo.
Slobodno novinarstvo danas je možda manje pravo, a više privilegij — koje opstaje samo ondje gdje postoje čvrste institucije, stabilna ekonomija i kultura poštivanja neovisnosti medija. Ako izgubimo to povjerenje, izgubit ćemo i javni prostor za istinu. „Slobodno novinarstvo“ danas više nije samo pravo — ono postaje borba, jer kada ga umanjuju SLAPP tužbe, politički pritisci i tržišni lom, sloboda postaje ranjiva.
Neovisno novinadstvo godinama je utjecalo na realne spoznaje o stvarnim vrijednostima. danas su im društvene mreže i algoritmi preotele tu ulogu. Upravo to, s obzirom u kojam pravcu klize društvene mreže, upozorava koliko je važno ojačati i poduprijeti slobodno novinarstvo i sigurnost novinara-.
Hrvatska: SLAPP kao svakodnevnica
U Hrvatskoj su brojke alarmantne. Procjenjuje se da je između 2016. i 2023. podneseno 1.333 tužbi protiv novinara i medija, od kojih oko 40% sadrži barem jedan SLAPP indikator — tužbe koje nemaju za cilj pravnu pobjedu, već ušutkavanje kritike. Prema podacima CJA, trenutačno je aktivno 696 tužbi protiv novinara/medija, s potraživanjima većim od 3,1 milijun eura. Druga istraživanja govore i o 945 tužbi s milijunskim iznosima.
SAD: 'Sloboda' pred padom
SAD su 2025. pale na 57. mjesto prema RSF-u — samo tri mjesta ispred Hrvatske.Pod Trumpovom administracijom mediji su doživjeli otvoreni rat: tužbe — primjerice $20 milijardi protiv CBS-a — te pokušaji da se ukine financiranje javnih servisa (NPR, PBS), uključujući i Voice of America..
Posljedica je urušavanje lokalnog novinarstva. Dvije trećine novinara smatra da je financiranje neodrživo; 75% medijskih profesionalaca navodi da mediji teško preživljavaju. Čak i u zemlji s Prvim amandmanom — novinarstvo je pod ozbiljnim pritiskom. Sloboda nije automatsko pravo — već privilegija koju valja čuvati.
