U pozadini svih natezanja događa se ono što najviše odgovara razmahu ruske agresije, a to je odugovlačenje koje daje vremenski prostor za nova ruska osvajanja ukrajinskog teritorija.
Nažalost, Ukrajina je u ovom velikom i groznom ratu, započetom brutalnom agresijom Rusije, koji ne prestaje već četvrtu godinu, pretežno ostavljena na milost i nemilost ratne sudbine zbog vrlo slabog jedinstva saveznika i hirovite uloge koju igra predsjednik SAD-a Donald Trump.
Mirovni plan rješenja rata u Ukrajini, koji su SAD složile u 28 točaka, nikako da pokrene konkretne akcije u pravcu mira. Čini se da je sve više zapadnih glavnih aktera ratne krize kojima se problem Ukrajine čini dalekim i opasnim za ozbiljnije približavanje u pomoći glavnoj žrtvi agresije. Realna je opasnost da takva pasivnost sutra može ugroziti i sigurnost svih europskih zemalja.
Gotovo svi glavni čelnici zapadnoeuropskih država, uz upitnu „pomoć“ SAD-a i navodna nastojanja agresorske Rusije da se rat brzo završi, ističu probleme mirovnog rješavanja rata u Ukrajini. Međutim, već kod samog redoslijeda procesa rješavanja postoje različiti pristupi i prijedlozi, tako da se manje govori o suštini problema, a više o proceduri oko koje se dodatno spore.
Poznato je kako je američki mirovni plan „putovao“ od Floride do Berlina, Pariza, Londona i Moskve, kako su se pojedine točke u njega ubacivale i izbacivale, da bi se naposljetku došlo do faze procjene može li taj plan uopće pridonijeti postizanju mira, odnosno prestanku rata. Ovoga četvrtka Ukrajina je poslala svoje mišljenje i prijedloge o planu, posebno o uvjetima koje su joj postavljale SAD i Rusija.
Odmah treba reći da zasad o razmjeni ili priznavanju teritorija, kao najvažnijem i najosjetljivijem pitanju, nema ni najmanje suglasnosti. Naprotiv, SAD, a još više Rusija, traže od Ukrajine da prizna osvojene teritorije kao ruske, što Ustav Ukrajine izričito zabranjuje. Kako to objašnjenje nije zadovoljilo ni Rusiju ni SAD, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski u odgovoru Trumpu navodi da „eventualna razmjena ili priznavanje teritorija može uslijediti tek nakon referenduma naroda Ukrajine, ali za referendum mora vladati potpuna sigurnost“. Te riječi jasno govore o neprihvatljivosti bilo kakve promjene državnih granica u Ukrajini.
U cilju smirivanja rata i postizanja primirja Zelenski je ove srijede postavio Rusiji i SAD-u ključni uvjet:
„Jamstva sigurnosti jedan su od najznačajnijih elemenata za sve buduće korake. Zbog toga je bitno da taj dokument nudi konkretne odgovore na pitanja koja Ukrajince najviše brinu, a to je kakve će mjere naši partneri usvojiti ako se Rusija ponovno odluči pokrenuti agresiju na Ukrajinu. Moramo sada aktivno raditi na tome da što prije potpuno razjasnimo što zahtijevaju jamstva sigurnosti.“
Bez jasnih jamstava sigurnosti otvara se prazan prostor u kojem bi eventualno postignuto primirje predstavljalo tek privremenu pauzu, omogućujući Rusiji pripreme za novu agresiju. Za legitimnost ukrajinske vlasti u vlastitoj zemlji to je ključno, jer Ukrajinci moraju znati da saveznici (SAD, EU, NATO) neće ostati pasivni ako se napad ponovi.
Zapadnim saveznicima jasno je da Ukrajina bez jamstava sigurnosti neće potpisati nikakav sporazum. Nije svejedno kakva će ta jamstva biti: ne smiju ostati na razini političkih izjava, nego moraju sadržavati konkretne vojne mjere (hitnu pomoć, sankcije i angažman snaga). Važno je i da sporazum bude međunarodnog karaktera te ratificiran u parlamentima, kako se ne bi ponovila situacija poput Budimpeštanskog sporazuma iz 1994. godine, koji se u praksi pokazao neučinkovitim.
Vrlo je važno i jedinstvo potpisnica, jer će Rusija, u slučaju izostanka tog jedinstva, nastojati „obnoviti“ sukob. Upravo tada pokazat će se je li Rusija doista prihvatila mir. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ustraje na stavu da „svako primirje bez pravno obvezujućeg sporazuma nema nikakvog smisla“. Iz toga proizlazi da jamstva sigurnosti moraju počivati na pravno obvezujućem dokumentu značajnom za obje strane – Ukrajinu i Rusiju. Kompromisna formula mogla bi biti potpisivanje Sporazuma o jamstvima sigurnosti i Sporazuma o primirju kao jednog dokumenta, slično Daytonskom sporazumu iz 1995. godine.
Donald Trump i dalje forsira održavanje izbora u Ukrajini, iako je više puta objašnjeno da Ustav Ukrajine ne dopušta izbore tijekom ratnog stanja. Trumpu i Putinu smeta odlučnost i ustrajnost Zelenskoga te računaju da bi s drugačijim vodstvom lakše ostvarivali rješenja pogodnija za Rusiju, a Trumpu donijela političke zasluge.
Trump dodatno potkopava poziciju ukrajinskog predsjednika tvrdnjama da je „Rusija u pregovorima u jačem položaju“, čime agresoru daje prednost suprotnu Povelji Ujedinjenih naroda. Zelenski, iako oprezniji nakon verbalnog incidenta u Ovalnom uredu, uzvraća da je „spreman na izbore“, ali uz uvjet potpune sigurnosti i izmjena izbornog zakonodavstva, čija bi priprema trajala najmanje šest mjeseci.
Teritorijalna komponenta mirovnog plana ostaje najteža. Rusija, iako agresor, traži povlačenje ukrajinskih snaga iz Donjecke i Luganske regije, dok američki prijedlozi idu čak i prema ustupanju cijelih regija. Zelenski upozorava da bi predaja teritorija bez borbe samo potaknula novu agresiju.
S ukrajinske strane, mirovni plan odražava interese Ukrajine, Europe i svijeta, uz jasnu osudu agresije na suverenu članicu UN-a. Ukrajina predlaže sustav sigurnosnih jamstava za cijeli međunarodno priznati teritorij te plan obnove zemlje na teret agresora, uključujući korištenje zamrznutih ruskih sredstava.
Pred Ukrajinom je očito teška zima, puna mraza i neizvjesnosti.
