Najava izgradnje novog nogometnog stadiona u Vukovaru, vrijednog 14 milijuna eura, ponovno je pokrenula raspravu o javnim financijama i prioritetima u državi. Dok se u projekt uključuju Vlada i Hrvatski nogometni savez, poziv upućen građanima i tvrtkama da se i oni uključe svojim sredstvima opravdano je izazvao reakcije. Problem, međutim, nije u građanima – naš narod je kroz povijest, od rata do potresa, dokazao da će uvijek nesebično i svim srcem dati zadnji euro za Vukovar, Škabrnju, Petrinju, Sisak ili bilo koje drugo stradalo mjesto. Građani bi pomogli i danas, kao što su pomagali uvijek, ali problem je u spoznaji da novca u državi očito ima napretek, samo što završava u pogrešnim džepovima.
U javnosti se s pravom povlači paralela s velikim gospodarskim i energetskim aferama koje godinama potresaju zemlju. Najvaljaniji primjer za to su optužbe u slučaju Škugora (u javnosti poznatog kao Pavlek) i njegovih kompanjona, gdje se barata brojkama od nevjerojatnih 30, pa i daleko više milijuna eura otuđenog novca.
Ta jednostavna matematika sve govori: samo iz jedne takve afere navodno je nestalo dovoljno novca za izgradnju čak dvaju modernih vukovarskih stadiona. Kada se tome pribroje milijuni koji se redovito spominju u aferama vezanima uz druge sportske udruge i saveze, postaje jasno da proračun ne pati od neimaštine, nego od propusnosti.
U duhu našeg naroda, koji u teškim situacijama često pribjegava crnom humoru, već se u šali predlaže "alternativni" model financiranja. Možda bi za izgradnju vukovarskog stadiona jednostavno trebalo postaviti nekog novog "Pavleka" – ali ovog puta onog koji uistinu zna gdje uzeti novac i kako ga ekspresno preusmjeriti na pravo mjesto, umjesto na privatne račune. Kada bi takav stručnjak prebacio "zamračene" milijune ravno na gradilište, Vukovar bi dobio stadion s krovom i grijanim sjedalima, a još bi ostalo i za obnovu lokalnih bolnica.
Upravo zbog toga ljude s pravom iritira službeni sustav. Građani su, kao što smo već naglasili, uvijek spremni na solidarnost, ali je suludo da se od njih skuplja po 100 ili 200 eura, dok se s druge strane tolerira otjecanje milijuna. Ako pojedinci mogu preko noći otuđiti iznose kojima bi se u potpunosti mogle obnoviti sve preostale razrušene kuće i zdravstvene ustanove u Vukovaru i Škabrnji, onda država ima samo jedan zadatak – hitno vratiti taj novac u proračun.
Vukovar i njegova djeca zaslužuju i stadione, i vrhunske bolnice, i nove kuće, a država taj novac ima. Potrebno je samo pokazati političku volju, natjerati aktere afera da vrate ukradeno i time financirati kapitalne projekte, umjesto da se odgovornost za punjenje proračuna ponovno prebacuje na leđa ljudi koji su već podnijeli najveći teret.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
