Kao jamac Daytonskog sporazuma, Hrvatska neće odustati od svoje predanosti stabilnosti, jednakosti i europskom putu BiH

Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je danas na međunarodnoj konferenciji "30 godina nakon Daytona: otvaranje puta lokalnim rješenjima“. Tom je prigodom naglasio da Hrvatska, kao jamac Daytonskog sporazuma i kao članica Europske unije i NATO-a, neće odustati od svoje predanosti stabilnosti, jednakosti i europskom putu Bosne i Hercegovine. „Naš jedini interes je isti onaj koji smo branili 1990-ih. Stabilna, funkcionalna i prosperitetna susjedna zemlja u kojoj Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kao i svi drugi građani, uživaju jednaka prava i jednako dostojanstvo i gdje se nitko ne osjeća kao građanin drugog reda u vlastitoj zemlji“, poručio je. Ključno je primjenjivati ​​Ustav na način koji jača, a ne narušava, povjerenje među tri konstitutivna naroda i izbjegavati prakse koje odstupaju od duha sporazuma ili stvaraju nepotrebne i štetne nesporazume.

Premijer Plenković na konferenciji je istaknuo da je Daytonsko-pariški mirovni sporazum okončao tada najkrvaviji sukob na europskom tlu od Drugog svjetskog rata, rat koji je, sve do ruske agresije na Ukrajinu, predstavljao najmračnije poglavlje recentne povijesti našeg kontinenta.

Jedna lekcija, naglasio je, ostaje bolno jasna, a to je da mir, jednom postignut, nikada nije zajamčen.

„Mora se štititi, jačati i obnavljati, iz dana u dan. Zato se danas ovdje okupljamo. Ne samo da se prisjetimo, već i da promičemo dijalog i unaprijedimo međusobno razumijevanje. Priča o Bosni i Hercegovini 1990-ih nije daleka povijest; ona je živo upozorenje i trajni izvor nade. Uči nas cijeni oklijevanja, snazi ​​solidarnosti i važnosti zajedničke odgovornosti“, istaknuo je premijer Plenković.

Zajednička obrana u trenutku iznimne ranjivosti obje države

Podsjećajući na okolnosti u kojima je došlo do rata u Bosni i Hercegovini, premijer Plenković istaknuo je da je agresija na tu zemlju imala je preludij - kratko u Sloveniji, a potpuno i s razornim posljedicama u Hrvatskoj.

„Vodio ju je Miloševićev režim potkrijepljen ideologijom Velike Srbije - što je spriječilo svaku mogućnost pregovaranja i mirnog razdruživanja jugoslavenskih republika“, poručio je.  

Istaknuvši da je Bosnu i Hercegovinu oduvijek obilježavala bogata raznolikost, s tri konstitutivna naroda, naveo je da je 1991. godine, stanovništvo te zemlje bilo sastavljeno od otprilike 44% Bošnjaka, 31% Srba i 17% Hrvata.

„Muslimani, pravoslavci, katolici, Židovi i drugi živjeli su jedni pored drugih stoljećima. Glavna  značajka Bosne i Hercegovine bila  je u njezinom multinacionalnom karakteru“, kazao je premijer Plenković.

Prvi udarac Bosni i Hercegovini došao je ranije nego što se često pamti, dodao je podsjetivši da je u jesen 1991., tijekom svojih širih operacija protiv južne Hrvatske i okruženja Dubrovnika, Jugoslavenska narodna armija napala i uništila pretežno hrvatsko selo Ravno. To se dogodilo šest mjeseci prije napada na Sarajevo.

Bez zaštite za lokalno stanovništvo, Hrvati i Bošnjaci su u rujnu 1991. počeli organizirati vlastitu obranu kroz prve seoske formacije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kazao je predsjednik Vlade i dodao da se to dogodilo mnogo prije formalnog osnivanja Armije Republike Bosne i Hercegovine u travnju 1992.

Podsjetio je da su u srpnju 1992. predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisali u Zagrebu Sporazum o prijateljstvu i suradnji između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kojim je oružana komponenta Hrvatskog vijeća obrane priznata kao sastavni dio ujedinjenih oružanih snaga Bosne i Hercegovine, jačajući zajedničku obranu u trenutku iznimne ranjivosti obje države.

Obnova hrvatsko-bošnjačkog saveza i stvaranje Federacije BiH

U mjesecima koji su uslijedili, dodao je, srpske snage provele su najopsežniju fazu svoje ofenzive, zauzevši oko 70% Bosne i Hercegovine i protjeravši gotovo milijun ljudi iz njihovih domova.

Kao rezultat toga, Hrvati i Bošnjaci, koji su zajedno činili dvije trećine stanovništva zemlje, našli su se ograničeni na manje od jedne trećine njezina teritorija, boreći se za očuvanje onoga što je ostalo od slobode zemlje.

U kombinaciji s ozbiljnom nestašicom hrane, lijekova i oružja, zaliha koje su za obje zajednice stizale isključivo preko Hrvatske, lokalne napetosti stalno su rasle, kazao je premijer Plenković.

Pod pritiskom stvorenim masovnim raseljavanjem Bošnjaka u središnju Bosnu nakon napredovanja Srba, sporovi oko vitalnih resursa su se intenzivirali, te je u takvoj klimi 1993. godine izbio tragičan hrvatsko-bošnjački sukob.

Međutim, kazao je, njegov opseg ostao je neusporedivo manji u apsolutnom smislu od sustavnog nasilja koje su provodile srpske snage diljem zemlje, a sukob je na kraju prevladan diplomatskim putem.

Washingtonski sporazum od 18. ožujka 1994. - postignut uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, a uz podršku Zagreba i Ankare - obnovio je hrvatsko-bošnjački savez i stvorio Federaciju Bosne i Hercegovine, koja je postala institucionalna jezgra mira koji je uslijedio.

Suosjećanje Hrvatske s BiH nije nestalo ni usred rata

Hrvatska i Bosna i Hercegovina bile su glavne mete istog revizionističkog projekta, istaknuo je predsjednik Vlade.

„Multinacionalna raznolikost Bosne i Hercegovine učinila ju je posebno ranjivom na takvu agresiju. Nažalost, upravo su tu snagu iskoristili oni koji su odabrali silu, etničko čišćenje i protjerivanje. U roku od nekoliko mjeseci od neovisnosti Bosne i Hercegovine, neovisnosti koju su Hrvati u BiH pomogli osigurati na referendumu 1992. i koju je Hrvatska među prvima priznala, sami temelji nove države našli su se pod izravnim napadom“, istaknuo je premijer Plenković.

Dodao je da je do kraja sukoba, oko 100.000 ljudi izgubilo je živote, deseci tisuća su nestali ili ranjeni, a cijele zajednice su izbrisane.

Suočeno s ovom sustavnom kampanjom nasilja, bosanskohercegovačko društvo bilo je rastrgano, a humanitarna kriza produbila se diljem zemlje.

Hrvatska, koja je i sama krvarila u Domovinskom rata i u kojoj je bilo više od 260.000 interno raseljenih osoba, otvorila je svoja vrata za više od 400.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine., naglasio je predsjednik Vlade.

„Održavali smo otvorene opskrbne linije. Održavali smo zračni prijevoz do opkoljene enklave Bihać tri duge godine. Suosjećanje, čak ni usred rata, nije nestalo“, poručio je.

Splitska deklaracija - prekretnica koja je omogućila pobjedničke vojne operacije

Govoreći o putu koji je doveo u konačnici do mira, premijer je kazao da se prekretnica dogodila 1995. godine.

„Splitska deklaracija, koju su potpisali predsjednici Tuđman i Izetbegović, obnovila je savez između Hrvata i Bošnjaka i omogućila zajedničke vojne operacije. Operacija Oluja oslobodila je okupirani hrvatski teritorij i istovremeno prekinula opsadu Bihaća, zajedno s Armijom Bosne i Hercegovine, spasivši, čak i prema konzervativnim procjenama, više od 100.000 života od sudbine koja je zadesila Srebrenicu samo nekoliko tjedana ranije. Do jeseni, zajedničkim naporima oslobođeno je više od polovice teritorija Bosne i Hercegovine“, podsjetio je.

Nakon oslobodilačkih operacija u zapadnoj Bosni, u kojima su hrvatske snage odigrale odlučujuću ulogu, teritorij koji su držale srpske snage pao je s više od 70% na oko 45,5%.

Međutim, to je bilo ispod praga od 49% koji je Kontaktna skupina nametnula kao osnovu za buduće rješenje, kazao je i dodao da su se, da bi se postigao taj omjer, morale napraviti osjetljive teritorijalne prilagodbe kako bi se srpske snage složile povući s položaja s kojih su opkolile Sarajevo i otvoriti kopneni koridor prema opkoljenoj enklavi Goražde.

Izbor mira bio je najviši oblik državništva i suradnje

U tom trenutku maksimalne snage, napravljen je drugačiji izbor - izbor za mir, kazao je predsjednik Vlade podsjetivši da je, na inicijativu Sjedinjenih Država, predsjednik Tuđman pristao vratiti otprilike 2.100 četvornih kilometara teško osvojenog, oslobođenog teritorija u zapadnoj Bosni, pod jednim uvjetom: da sve strane prihvate mir.

„To nije bila slabost. To je bio najviši oblik državništva i suradnje unutar međunarodne zajednice. Namjerna odluka da se taktička prednost zamijeni strateškim mirom, kako bi naša susjedna država mogla nastaviti postojati kao suverena zemlja“, poručio je.

Ta je politička odluka također omogućila teritorijalnu ravnotežu 51:49 koju je nametnula Kontaktna skupina, što je bio preduvjet za ukidanje opsade glavnog grada i osiguranje pristupa posljednjoj preostaloj bošnjačkoj enklavi u istočnoj Bosni, bez koje mirovni sporazum ne bi bio moguć.
„U tom smislu, bez te hrvatske odluke i bez održivog američkog vodstva, ne bi bilo Daytona. I karta jugoistočne Europe - uključujući Bosnu i Hercegovinu - danas bi izgledala vrlo drugačije“, ustvrdio je premijer Plenković.

Pouka iz 1995. ostaje jasna, naglasio je: sila je ustupila mjesto diplomaciji, a vojnu pobjedu pratila je moralna i politička odgovornost.

Europske i euroatlantske integracije ostaju najjača i najpouzdanija jamstva trajnog mira

Dayton je zaustavio rat i spasio bezbroj života, kazao je premijer Plenković i dodao da se njegov uspjeh temeljio se na jasnoj ustavnoj arhitekturi: jednakosti triju konstitutivnih naroda i ravnoteži između individualnih i kolektivnih prava.

„Poštivanje i slova i duha tog sporazuma ostaje ključno za stabilnost zemlje“, naglasio je dodajući da se taj okvir ispravno primjenjivao tijekom prvog desetljeća nakon Daytona, kada je jednakost sva tri konstitutivna naroda bila u praksi potvrđena, a Bosna i Hercegovina ostvarila stvarni i vidljiv napredak.

Tek kada se ta ravnoteža počela narušavati, upozorio je, posebno kroz aranžmane koji su stavljali Hrvate u nepovoljan položaj, politička funkcionalnost zemlje oslabila je, a njezin reformski zamah usporio.

Trideset godina kasnije, Bosna i Hercegovina se još uvijek bori s pitanjima legitimnosti, zastupljenosti i institucionalne funkcionalnosti, kazao je premijer Plenković.

Stoga su pouke i dalje hitne - mir zahtijeva partnerstvo, nikada dominaciju. Individualna i kolektivna prava moraju koegzistirati u delikatnoj ravnoteži. Demografska snaga nikada ne smije postati alat isključivanja.


Podrivanje jednakosti bilo kojeg konstitutivnog naroda potkopava sam mir i međusobno povjerenje, upozorio je Plenković dodajući da legitimna predstavljenost  nije tehnička stvar već je temelj demokratskog povjerenja.
Najvažnijim je istaknuo da europske i euroatlantske integracije ostaju najjača i najpouzdanija jamstva trajnog mira.

Ključno je primjenjivati ​​Ustav na način koji jača povjerenje među tri konstitutivna naroda

„Hrvatska nema skrivenih namjera u Bosni i Hercegovini. Naš jedini interes je isti onaj koji smo branili 1990-ih. Stabilna, funkcionalna, prosperitetna susjedna zemlja u kojoj Bošnjaci, Srbi i, naravno, Hrvati, kao i svi drugi građani, uživaju jednaka prava i jednako dostojanstvo - i gdje se nitko ne osjeća kao građanin drugog reda u vlastitoj zemlji“, poručio je.

Bosna i Hercegovina ponovno stoji na poznatom raskrižju. Između stagnacije i istinske europske budućnosti. Između separatizma koji negira jedinstvo i hegemonizma koji negira raznolikost, upozorio je istaknuvši kako je jedini održivi put europski - federalizam, podjela vlasti, dijalog i potraga za kompromisom u korist svih.

Naglasio je da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, ukorijenjen tamo stoljećima, dosljedno birao suradnju umjesto sukoba. Bili su jedina stranka koja je prihvatila svaki međunarodni mirovni prijedlog tijekom rata i nastavljaju služiti kao most čak i kada se drugi razilaze. Također su među najjačim zagovornicima europskih i NATO integracija Bosne i Hercegovine.

„Hrvatska, kao jamac Daytonskog sporazuma i kao članica Europske unije i NATO-a, neće odustati od svoje predanosti stabilnosti, jednakosti i europskom putu Bosne i Hercegovine. Jer mir nije nasljeđe koje se samo održava. To je odgovornost. Rat u Bosni i Hercegovini bio je najteža tragedija Europe od 1945., sve dok nas rat u Ukrajini još jednom nije podsjetio da se mir na našem kontinentu nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo“, ustvrdio je.

Poručivši kako trideset godina nakon Daytona naš zadatak nije ponovno otvoriti ono što je dogovoreno, već to održati - u potpunosti, dosljedno i u dobroj vjeri, premijer je naglasio da je ključno primjenjivati ​​Ustav na način koji jača, a ne narušava, povjerenje među njezina tri konstitutivna naroda - i izbjegavati prakse koje odstupaju od duha sporazuma ili stvaraju nepotrebne i štetne nesporazume.

Želimo da Bosna i Hercegovina bude funkcionalna, pravedna i nepovratno europska država 

„Samo takav pristup može osigurati Bosnu i Hercegovinu koja je stabilna, funkcionalna i odgovorna prema svim svojim građanima. Na tom putu, Bosna i Hercegovina uvijek može računati na podršku Hrvatske“, poručio je premijer Plenković dodajući kako to govori kao predsjednik Vlade koji je u trećem mandatu, gotovo deset godina i koji zna što se govori na međunarodnim forumima i istaknuvši kako nitko drugi ne otvara pitanje reformi i napretka Bosne i Hercegovine na putu prema Europskoj uniji tako iskreno i tako često.

Želimo da Bosna i Hercegovina bude potpuno funkcionalna, pravedna i nepovratno europska država, u kojoj se svaki građanin, bez obzira na identitet, može osjećati zastupljenim, zaštićenim i poštovanim, kazao je.

„Hrvatska će nastaviti ulagati u budućnost Bosne i Hercegovine s odlučnošću i odgovornošću.  Budućnost u kojoj se Bosna i Hercegovina od simbola europske patnje pretvara u svjedočanstvo sposobnosti za obnovu, jedinstvo i zajedničku sudbinu“, poručio je.

Dodao je da Hrvatska surađuje sa svojim partnerima iz EU i NATO-a kako bi osigurala stabilnost i napredak Bosne i Hercegovine.

Zato smo, kazao je, organizirali ovu konferenciju, kako bismo omogućili dijalog među legitimnim i autentičnim predstavnicima triju konstitutivnih naroda, uz akademike i međunarodnu zajednicu, kako bi mogli konstruktivno podijeliti svoje vizije za Bosnu i Hercegovinu i njezinu budućnost i kako bismo promovirali povjerenje kao ključan element svake političke suradnje.

Sve dok Hrvati osjećaju da su u nepovoljnijem položaju, imamo odgovornost pokretati pitanje njihove ravnopravnosti

„Dopustite mi da dodam jednu stvar s iskrenošću i poštovanjem. Hrvatska ne pokreće pitanje ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini olako, niti sa željom da optereti naše odnose. Bili bismo najsretniji kada ga uopće ne bismo morali pokretati. Ipak, sve dok Hrvati osjećaju da su u nepovoljnijem položaju, imamo odgovornost signalizirati tu zabrinutost - uvijek u dobroj vjeri i uvijek u interesu same Bosne i Hercegovine“, poručio je predsjednik Vlade.

Istaknuo je da je najbrži i najkonstruktivniji način da ova tema nestane iz javne rasprave taj da se riješi unutar Bosne i Hercegovine, kroz aranžmane koji jačaju povjerenje, osobito uoči nadolazećih izbora u 2026.

Na kraju je naglasio da je hrvatska politika jednaka prema svakom dijelu Bosne i Hercegovine, a u tom je kontekstu podsjetio da je jučer posjetio Banja Luku.

Hrvatska će nastaviti sa svim projektima koji pomažu u poboljšavanju kvalitete života svih građana u Bosni i Hercegovini i ubrzavaju europski put zemlje.