U Koprivnici je prije 35. godina (!) ustrojena slavna 117. brigada Koprivničko – križevačke županije. O tome se u ovom gradu, nažalost, ne zna gotovo ništa. Ne da nema obilježavanja tako značajne obljetnice, ova se ratna brigada na ovom području već godinama i ne spominje, za razliku od obilježavanja obljetnica partizanskih i inih brigada, koje ne prolaze bez svečanih skupova.
Predsjednik RH Zoran Milanović svako malo uručuje odličja braniteljima i predstavnicima ratnih brigada, ali ni on za ovu postrojbu izgleda da nikada nije čuo.
O ovoj najvažnijoj i najbrojnijoj ovdašnjoj ratnoj postrojbi vlada neobjašnjiva i sramotna šutnja, a riječ je o slavnoj ratnoj postrojbi kroz čije su redove prošle tisuće branitelja iz ovoga kraja, a o kojoj se danas, kako rekosmo, govori tako rijetko da se stječe dojam kako nikada nije ni postojala.
Ustrojena u najtežim danima velikosrpske agresije, brigada je pod vodstvom časnog i uvaženog pukovnika Dragutina Kralja, čiji su svi članovi obitelji sudjelovali u Domovinskome ratu, preuzela golemi teret obrane domovine. Njezini pripadnici nisu samo čuvali kućni prag, već su među prvima u Hrvatskoj sudjelovali u teškim napadnim djelovanjima i oslobađanju okupiranog teritorija. Tijekom 1991. borili su se pretežno na zahtjevnom novljanskom ratištu, ali i na drugim bojišnicama diljem zemlje. Časno su izvršavali sve svoje zadaće sve do kraja srpnja 1992. godine, ostavivši za sobom neizbrisiv ratni put na koji bi svaki stanovnik ovoga kraja trebao biti trajno ponosan.
Cijena te hrabrosti bila je golema. Na oltar domovine živote je položilo 38 pripadnika 117. brigade, a nekoliko stotina njih lakše je ili teže ranjeno. No, umjesto trajnog poštovanja i vidljivog sjećanja, uslijedili su kolektivna amnezija i sramotno omalovažavanje. Danas u Koprivničko-križevačkoj županiji gotovo ništa ne nosi ime 117. brigade. Nema ulica, trgova ni institucija koje bi svakodnevno podsjećale mlađe generacije na postrojbu čiji su očevi i djedovi krvarili za slobodu.
Još je poraznija činjenica da se ide toliko daleko da pojedinci u javnosti podrugljivo govore kako je brigada djelovala „od petka do petka“. Takve se objede plasiraju s jasnim ciljem – kako bi ti isti pojedinci svoje kontroverzne ratne zasluge stavili u prvi plan. Nažalost, uz svesrdnu pomoć pojedinih lokalnih političara i politikanata, u tom iskrivljavanju povijesti i uspijevaju, gurajući stvarne ratnike i njihove zapovjednike na margine protokolarnih obljetnica.
Ništa bolji odnos ne pokazuju ni visoki političari iz Zagreba koji svih ovih godina povremeno dolaze u Koprivnicu. Nitko se ne sjeća da je ijedan od njih ikada išta pitao o ovoj brigadi i njezinim ratnim uspjesima.
Posebno je bolan odnos prema mjestu na kojem je brigada boravila kada je bila u Koprivnici. Prostor bivše kasarne, odnosno današnje vojarne, danas je u cijelosti natrpan raznim službama i institucijama takozvanog civilnog sektora. No, nitko iz tih institucija nikada nije ni spomenuo slavnu 117. brigadu, niti je itko od njih viđen da je zapalio svijeću kod Križa života. Taj je spomenik u prostoru vojarne podignut još za vrijeme rata, zahvaljujući tada najboljoj vojnoj IPD službi (Informativno-promidžbenoj djelatnosti) u državi, no danas u vlastitom dvorištu stoji zaboravljen od onih koji se tim prostorom svakodnevno koriste.
Takav odnos prema vlastitoj povijesti nije samo nemar, već duboka nepravda prema onima koji su dali sve. Poginuli branitelji i stotine ranjenih ratnika zaslužuju mnogo više od prigodnog polaganja vijenaca jednom godišnje, lažnih konstrukcija i birokratske tišine ostatak godine – kaže ratni zapovjednik Dragutin Kralj, koji nam je također napomenuo da od rata još uvijek ima velike zdravstvene poteškoće.
Ako vlastiti kraj ne zna i ne želi cijeniti imena onih koji su ga obranili, tko će to učiniti? Vrijeme je da se 117. brigadi vrati mjesto koje joj pripada – u javnom prostoru, imenima ulica, u samom kompleksu bivše vojarne i u istinitom prikazu lokalne povijesti. Jer sredina koja dopušta da politikanti brišu njezine istinske branitelje, briše vlastite temelje.