U novom podcastu „I ja sam sportaš“ gostovao je hrvatski stolnoteniski reprezentativac Andrej Gaćina. Rođeni Zadranin na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre, koji se održao u siječnju u Portugalu, poveo je Hrvatsku stolnotenisku reprezentaciju do ekipnog plasmana za Tokio. U podcastu je Gaćina govorio o snazi i šansama naše reprezentacije na Olimpijskom turniru, svojim stolnoteniskim početcima i preseljenju iz Zadra u Zagreb, ciljevima i ambicijama u ovoj ali i narednim sezonama, a otkrio je i nakon kojeg rezultata bi mogao završiti karijeru.
Hrvatska stolnoteniska reprezentacija u sastavu – Andrej Gaćina, Tomislav Pucar, Frane Tomislav Kojić i Filip Zeljko – odlično je odradila kvalifikacijski turnir koji se održavao u siječnju u Portugalu te se kvalificirala za Olimpijske igre u Tokiju.
Svi iz reprezentacije smo se zajedno dogovorili da nam je ove godine glavni cilj plasman na Olimpijske igre i da ćemo svi pokušati tempirati formu za kraj siječnja kada nam je bio taj kvalifikacijski turnir. Iako je nama stolnotenisačima dosta teško tempirati formu za nešto jer imamo natjecanja svakih pet do sedam dana, napravili smo najbolje što smo mogli, dogovorili se da ćemo dati sve od sebe i na sreću bilo je dovoljno.
Kvalifikacijski turnir nije bio nimalo jednostavan, morali su se naši stolnotenisači dobro pomučiti da se kvalificiraju na Igre.
Istina, u prvom meču protiv Grka bili smo blagi favoriti i to smo dobro odradili i pobijedili 3:0. Protiv Engleza, u meču za odlazak na OI, šanse su bile podjednake i nama i njima. Prvo se igrao meč parova u kojem smo se potajno nadali da možemo iznenaditi i pobijediti jer Kojić i ja igramo dosta dobro parove. Zatim je Tomislav Pucar dobio njihovog prvopostavljenog igrača 3:2 te za na kraju ja igrao protiv njihovog drugopostavljenog igrača protiv kojeg sam dotad imao nula pobjeda i četiri poraza ha, ha. Na kraju sam i ja uspio pobijediti 3:2 te smo ih svladali lakše od očekivanog i plasirali se u Tokio.
Za Gaćinu će to biti već četvrte Olimpijske igre, ali i prve u ekipnoj konkurenciji od Pekinga 2008. Što očekuje od njih?
Tako je, 2008. se prvi put uvelo ekipno natjecanje na Igrama. Za London i Rio se u ekipnoj konkurenciji moglo kvalificirati samo preko rankinga, a mi ekipno nismo imali dovoljno dobar, tako da mogu reći da je nama ovaj novi model s kvalifikacijskim turnirom jako dobro došao. U Tokiju mislim da imamo dosta dobre šanse, mislim da smo sada deveta ili deseta reprezentacija po rankingu i bilo bi sjajno da uđemo među prvih osam kako bismo u prvom kolu izbjegli najboljih osam reprezentacija. Ako se plasiramo u četvrtfinale, onda je sve moguće.I sami smo si rekli da nemamo što za izgubiti, ići ćemo tamo dati sve od sebe i mislim da imamo dobre šanse i vjerujem da možemo daleko.
Iako je već godinama u svjetskom stolnoteniskom vrhu, na početku karijere nije mu bilo jednostavno. Sa samo dvanaest godina preselio se iz Zadra u Zagreb kako bi se maksimalno posvetio onome što voli – stolnom tenisu.
S dvanaest godina došao sam iz Zadra u Zagreb i zbog toga roditeljima mogu biti zahvalan do kraja života. Brat je tada upisivao fakultet pa je i on došao u Zagreb, a roditelji nas nisu htjeli pustiti same tako da smo se svi zajedno preselili i promijenili svoje živote. Moram reći da mi put nije bio lagan. Znalo se događati i da sam najbolji na ran listi, a da me nisu slali na turnire. Bio sam dosta podcjenjivan, ali mislim da me upravo to izgradilo u još boljeg igrača i tada sam shvatio da samo ustrajnim radom mogu daleko dogurati.
Do Olimpijskih igara čeka nas još više od godinu dana stolnoteniskih uzbuđenja u kojima se nadamo da će naši predstavnici još više podići svoju formu i da ćemo u Tokiju slaviti stolnotenisku medalju.
Cijeli razgovor možete pogledati OVDJE.
