Otvoreno pismo Mladena Pavkovića hrvatskim braniteljima
Evo već je prošlo 35 godina od početka velikosrpske agresije na Hrvatsku. Kada je trebalo, bili ste kao jedan. Ostavljali ste obitelji i malu djecu, sami kupovali oružje i bez ijednog zdravstvenog pregleda krenuli na prve crte. Niste imali vremena za vježbu niti mogućnost ratne obuke; odmah ste gurnuti u najteže borbe, spremni dati život za hrvatsku domovinu. Govorili su vam da će vaša imena biti zapisana zlatnim slovima.
A gdje ste danas? Danas vaša zlatna slova tonu u blato sustava koji je izmislio nestvarni popis od pola milijuna branitelja, pretvorivši časnu borbu u masovni politički posao.
Najveća ironija današnjeg društva leži u tome što su oni koji se najglasnije kunu u današnju Hrvatsku zapravo prepisali najgori činovnički obrazac iz bivšeg režima. Svi se dobro sjećamo kako su bivši partizani, koji nam i danas nerijetko drže lekcije o moralu i povijesti, desetljećima nakon 1945. kupovali i potvrđivali svoje statuse i boračke mirovine pomoću obične izjave dva svjedoka. Tada se s dva lažna iskaza u nekoj mjesnoj zajednici dolazilo do povlastica koje su išle do neba, od stanova do doživotnih plaća. O tome danas u vrhu politike nitko ništa ne govori i nitko se ničega ne sjeća, ali obrazac je ostao potpuno isti. Ono što su nekad bila dva svjedoka u socijalizmu, u današnjoj Hrvatskoj postali su stranačka iskaznica, pečat podobnog liječnika i administrativni prozor kroz koji se ulazilo na popis branitelja.
I dok istinski heroji dostojanstveno i u tišini nose svoj križ, svjedočimo nasilnom dolasku onih koji su se u miru snašli. Preko noći su se stvorila brda lažnih liječničkih potvrda, prvenstveno onih za PTSP, podijeljenih šakom i kapom onima koji rata vidjeli nisu. U tome leži najstrašniji obrat jer službenu dijagnozu PTSP-a nema gotovo nijedna majka koja je u ratu izgubila sina. Njihova se cjeloživotna bol ne broji u postocima, niti se njihovim suzama može trgovati na tržištu političkih povlastica.
Branitelji su razjedinjeni
Uz relativno veliki broj lažnih branitelja, Hrvatska je dobila i veliki, preveliki broj generala. Malo je tko od tog prenapuhanog generalskog zbora ikada vidio prvu crtu obrane i osjetio vonj baruta i krvi u rovu. Svoju su borbu vodili u toplim zagrebačkim uredima i pozadini. Upravo ti uredski ratnici su kapom i šakom dijelili činove, ključeve državnih stanova i druge goleme povlastice. Oni su u pozadini krojili popise i predlagali, a predsjednik Tuđman je u dobroj vjeri potpisivao odluke kojima su se namirivali politički poslušnici, dok je stvarna sirotinja krvarila na bojištu.
Danas su branitelji dobrim dijelom razjedinjeni, i to pod palicom politike, i lijeve i desne. Vladajućim strukturama nikada nije odgovaralo da ova skupina ljudi ostane jaka i složna. Oni pojedinci iz braniteljskih redova koji su se prodali za položaje i povlastice, danas aktivno guše svoje suborce. Ne dopuštaju im da se uzdignu, već sve rade iz čistog interesa i po nalogu svojih političkih gazda.
I dok se stvarna povijest prepušta zaboravu, javna je tajna ono o čemu se danas šuti. Nemali broj ljudi koji su bili mobilizirani kukavički je pobjegao iz svojih brigada na samom početku rata. Kasnije ih je privodila vojna policija. Danas ti isti ljudi šute o svojoj sramoti, skrivaju se iza stranačkih iskaznica i okolo se bez srama hvale izmišljenim ratnim putevima. Upravo zato vladajući ne daju i uporno odbijaju javne zahtjeve branitelja da se ratne brigade službeno postroje na trgove i stadione. Boje se tog postrojavanja jer bi se u jednom danu, oči u oči među suborcima, točno vidjelo tko je doista bio na prvoj crti, a tko nije ni primirisao ratnim stradanjima.
Istovremeno, činovnici su skrojili zakone po kojima status dragovoljca gubite ako vam nedostaje samo jedan dan do upravne granice od sto dana do sredine siječnja 1992. Još je sramotnija sudbina onih koje je neprijateljski metak stvarno pogodio, ali im je liječnička komisija odredila invaliditet manji od 20 posto. Ti ljudi za sustav zakonski nikada nisu bili ranjeni.
Godine prolaze, ljudi su ostarjeli, jedva se više i prepoznaju na ulicama, a mnogih istinskih ratnika više i nema među živima. One preostale, poštene branitelje koji nisu htjeli puzati pred političkim strankama, danas uglavnom susrećemo na rubu društva. Rade kao redari na stadionima ili kao čuvari lokalnih moćnika, načelnika, gradonačelnika i župana. Postali su jeftina radna snaga onima koji su rat proveli u foteljama.
I lažnjaci su uzeli mirovine
A kako danas izgledaju skupovi onih koji su stvorili ovu državu? Najbolje to oslikava istina iz usta legendarnog ratnog generala. Kada su nedavno pitali Mladena Markača zašto ga više nema na braniteljskim okupljanjima, njegov je odgovor razotkrio svu tragediju ove populacije. Rekao je da će ga ubuduće biti još i manje, jer gubi smisao, on dođe, a u dvorani se skupi jedva dva reda stvarnih branitelja. Dok papirnati popisi pucaju po šavovima od lažnih imena, na stvarnim skupovima istinskih ratnika ostala su tek ta tužna dva reda. Lažnjaci su uzeli mirovine i skrili se, a stvarni heroji prepušteni su zaboravu.
Pasivnost, tiha patnja i šutnja više nisu opcija. Politika je istinske branitelje razjedinila upravo zato da ne bi bili snaga koja može srušiti njihov sustav povlastica. Ako želite spasiti ono malo časti što je ostalo, vrijeme je za odmicanje od onih kupljenih udruga koje šute radi političkog mira i podršku onima koje se i danas neovisno bore na terenu. Organizirajte se neovisno, lokalno i izvanstranački. Zahtijevajte javnu provjeru popisa, jer se u svakom selu i gradu točno zna tko je bio u rovu, a tko u uredu ili Njemačkoj. Prekinite šutnju i javno uprite prstom u lažnjake, jer časni ratnik nema razloga skrivati svoj ratni put.
Bojkotirajte političke predstave i prestanite biti ukras političarima na obljetnicama za skupljanje izbornih bodova. Ako u dvorani trebaju ostati samo dva reda stvarnih branitelja, neka ostanu, ali neka ta dva reda ostave političare da govore pred praznim sjedalima. Odbacite podjele na lijeve i desne jer je to zamka kojom vas drže pod kontrolom. Vaša jedina stranka mora biti istina o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu i sudbina vaših zaboravljenih suboraca. Pokrenite vlastitu solidarnost na terenu, okupite poštene liječnike i odvjetnike koji će besplatno pomagati ranjenim suborcima koje je sustav odbacio. Posjećujte bolesne i nemoćne, jer sustav želi da izolirano umirete u tišini. Vaša najveća pobjeda danas je da ponovno proradi ono stvarno ratno zajedništvo iz 1991.
U ovim teškim vremenima zaborava, u srcu svakog poštenog ratnika odzvanjaju stihovi pjesme:
„Jesu li nas prevarili, jesu li nas izdali
Ili su nas u velike laži uvjerili
Iznad crkve na oltaru, i na mome starom pragu
Sve je manje onih koji pamte našu žrtvu dragu“
Hrvatska je stvorena na čistoj krvi pravednika, a danas umire u tišini praznih dvorana. Vrijeme je da se ta zlatna slova konačno očiste od političkog blata, prije nego što se i ta posljednja dva reda zauvijek ugase.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
