Tija Pikija, talentirana Varaždinka od rujna prošle godine studira solo pjevanje i živi u Beču. U listopadu prošle godine počela je pohađati prvi semestar smjera „Bachelorstudium Gesang“ na Universität für Musik und darstellende Kunst Wien u klasi profesorice Gabriele Lechner. Evo što nam je u kraćem razgovoru rekla kako u nekadašnjoj glamuroznoj prijestolnici glazbe studirati i živjeti u vrijeme pandemije koronavirusa.
- Vaš studij otpočeo je u neobično vrijeme, zbog koronavirusa svima nam se život okrenuo naopačke, pa kakva su vaša prva iskustva na studiju u Beču?
Nastava je započela uživo na univerzitetu, do pogoršanja epidemiološke situacije kada smo krenuli u lockdown i online nastavu kroz tri tjedna. Srećom, početkom prosinca smo se vratili na nastavu uživo na univerzitetu. Božićne praznike sam provela kod kuće i nakon njih rad i učenje su se nastavili bez predaha. Ovaj tjedan je tjedan završnih ispita, pa sam u potpunosti posvećena učenju talijanskog, solfeggia, teorije glazbe...
Jako sam zadovoljna studijem, prvenstveno zbog odličnih profesora i nastavnog programa kojeg obrađujemo. Učim mnogo toga što nije zastupljeno u programu naših glazbenih škola, a itekako je potrebno za izgradnju opernog pjevača. Nastavni program sadrži mnogo fizičkih i kondicijskih treninga, plesa, kretanja po pozornici, improvizacije na glumi, teoretskog znanja... A uza sve to težište je, naravno, na pjevanju.
Na kraju svakog semestra klasa pojedinog profesora se predstavi na koncertu koji se prigodno zove „Klassenabend“. To je ujedno koncert, ispit i javno prezentiranje naučenog u semestru. Ove godine, nažalost, nije bilo moguće organizirati takav „Klassenabend“, budući u Austriji ne smije biti koncerata. Ipak, fakultet je ponudio rješenje, pa smo snimili profesionalne snimke koje možemo slati kao prijavu na audicije, online natjecanja i slično. Moja klasa svoj je „Klassenabend“ održala je prošli četvrtak u Schlosstheateru dvorca Schönbrunn, te sam veoma sretna da sam barem na taj način to proživjela.
- Kako je organizirana nastava i kakve su mjere u doba korone na univerzitetu?
Mjere su poprilično stroge, no svejedno nam je omogućen rad uživo, zbog čega sam presretna. Moja godina, prva, je veoma malena, samo nas je šestero te se univerzitet zaista potrudio propisati potrebne mjere kako bismo neometano radili uživo. Naravno, na univerzitetu smo dužni nositi maske, od ovog tjedna i FFP2 maske, čak i tijekom fizičkih treninga. Uvijek smo obavezni držati razmak od minimalno 2 metra, te u učionici ne smije biti više od 6 studenata i 1 profesor.
Jedino tijekom pjevanja smijemo biti bez maske, ali zato korepetitor i profesor moraju nositi masku, a pjevamo samo u velikim dvoranama i učionicama. Od 13 predmeta, samo dva teoretska predmeta su online, a jedan se odrađuje po hibridnom sistemu. Talijanski učimo putem Zooma i Moodle aplikacije, dok iz povijesti glazbe putem Moodlea dobivamo pismena predavanja i potrebne izvore te imamo istraživalački samostalni tip nastave koji završavamo nizom eseja.
Hibridni sustav primjenjujemo za Solfeggio, a to znači da jednom tjedno imamo nastavu uživo na univerzitetu, a također jednom tjedno na Moodle dobivamo radni paket koji u tom tjednu moramo riješiti i poslati profesoru. Svi ostali predmeti odvijaju se uživo. Pjevanje se odvija drugačije. Jednom tjedno imamo nastavu putem aplikacije Facetime ili Sirius za drugi semestar, te još dva puta tjedno po pola sata pohađamo nastavu uživo sa profesoricom i korepetitorom. Jako sam zadovoljna rješenjima koja nam je univerzitet ponudio u ovoj krizi, jer su mnogi glazbeni fakulteti sasvim zatvorili vrata, dok je naš ipak pokušao izaći u susret studentima i pomoći što više održati normalu u ovim pandemijskim vremenima.
- Kakav je studentski život u Beču u ovom nenormalnom vremenu?
- Studenski život u Beču trenutno ne postoji. Austrija je još sredinom 11. mjeseca uvela tvrdi lockdown koji još i danas traje, a sam sigurna da će trajati još neko vrijeme. Ne radi ništa osim nužnih supermarketa, policijski sat traje od 20 do 6 sati te se zaista dobiva osjećaj da je ovdje sve stalo. Prije lockdowna bila sam s prijateljima u operi i na druženjima, no to već jako dugo nije moguće zbog zabrane viđanja više od dvaju kućanstva. Unatoč tome, drago mi je da se nastava i dalje održava uživo jer onda mogu susresti kolege i profesore te ih bolje upoznati.
Mnogi studenti u Beču, koji su započeli studij ove godine, nisu ni nogom smjeli kročiti na svoj fakultet, a kamoli upoznati ikog s godine. Zato se smatram privilegiranom da sam ipak to sve mogla u ovim vremenima. Također, Austrija je uvela veoma stoge mjere prelaska granica. Svatko tko ulazi u Austriju mora svakako prvo pet dana u karantenu pa onda tek na koronatest ili 10 dana u karantenu, a ta pravila produžena su do travnje.
Mnogi su strani studenti ostali u svojim državama pratiti nastavu online, a rijetki su ostali u Beču zbog otežanog putovanja u i iz Austrije. Ove godina sam otišla kući samo za Božić na dva tjedna, i nadam se da ću uspjeti doći za Uskrs. Nadam se da će ljetni semestar biti „normalniji“, tako da ipak možemo otići u operu ili prošetati parkom u većoj grupi, naravno pod nužnim mjerama. Dotada ću ovo vrijeme iskoristiti najbolje što mogu: za rad, učenje, vježbanje i usavršavanje.
