U HNK u Varaždinu danas je održana press konferencija u povodu najnovije premijere, koja je na rasporedu 2. Iipnja, s početkom u 19,30 sati, na velikoj sceni, a kojom završava ovogodišnja sezona.U Klubu Europa Media o predstavi koju sponzorski podržava INA, govorili su glumci i redateljica Helena Petković. U predstavi po prvi puta u Varaždinu igra zagrebačka glumica mlađe generacije Mirna Medaković Stepinac, a igra ulogu Cvetajeve. Ostale uloge igraju: JELENA NIKOLAJEVNA KRIVCOVA, udovica nadzornika zatvora, stanuje kod Besemjonovih, – Barbara Rocco, BESEMJONOV, VASILIJ VASILJEVIĆ, imućan malograđanin – Stojan Matavulj,AKULINA IVANOVNA, njegova žena – Ljiljana Bogojević,PETAR, bivši student – Jan Kerekeš,TATJANA, učiteljica – Katarina Arbanas,NIL, posvojenik Besemjonova – Karlo Mrkša,PERČIHIN, daleki rođak Besemjonova, prodavač ptica pjevačica – Marinko Prga,POLJA, njegova kći – Hana Kunić,TETEREV, crkveni pojac – Robert Plemić,STEPANIDA, kuharica – Marija Krpan. Scenograf i kostimograf je Silvio Vujičić, skladatelj: Damir Šimunović,oblikovateljica rasvjete: Vesna Kolarec,inspicijent: Sanjin Rožić,šaptačica: Natalija Gligora Gagić,a asistentica redateljice: Barbara Rocco.
Atmosfera oko premijere se zahuktava, glumci su u punoj radnoj temperaturi, ali kažu da je predstava jedna od ubudljivijih i da je svakako treba pogledati. Dobra atmosfera trebala bi se vidjeti i u finalu.
Ideju predstave obrazložila je redateljica:
-Maksim Gorki „Malograđane“ je napisao 1901., četiri godine prije revolucije 1905., u trenutku kad se osjećao dolazak novog vremena, novih vrijednosti. Nadolazećim promjenama društvenog uređenja protagonisti drame pristupaju na različite načine: neke nosi vjera u „svijetlu budućnost“, neki znaju da su u svakom društvenom uređenju „mrtvi“, neki se boje, a neki pokušavaju prilagoditi. Čini se da je u središte radnje postavljen sukob generacija, starog i novog principa, no to je tako samo naizgled… Sukobljavaju se tu i princip vjere i cinizma, apatije i idealizma, sukobljavaju se različiti načini obrane od svijeta koji je davno prestao biti mjesto na kojem „riječ Čovjek gordo zvuči“.
U 2018. godini čovjek je jednako izgubljen, jednako zbunjen, jednako u iščekivanju promjene koja će konačno u njegov život unijeti smisao. No dok se ta čarobna, „deus ex machina“ promjena iščekuje, životi prolaze u tupoj, iscrpljujućoj, apatičnoj svakodnevici. Kako bi to točno rekao Barun iz drame „Na dnu“: „Nikad i ništa nisam razumio. Dođe mi neugodno… Čini mi se da sam se cijeli život samo preodijevao, a…zašto?“
Živimo u vremenu u kojem se planira teraformacija Marsa, u kojem Tesla automobil upravo u ovom trenutku plovi svemirom noseći Starmana Davida Bowiea, živimo u trenutku u kojem se gotovo sve čini moguće, a naša je svakodnevica trivijalna i u odsutstvu mašte svedena na puko životarenje. Sukob generacija koji je u središtu dramskog teksta Maksima Gorkoga čini se danas nevažnim, jer svaka je generacija jednako uništena, svaka ideja o boljoj budućnosti iznevjerena, a svaki ideal ismijan. Život koji živimo sužen je, stiješnjen, banaliziran, a pojedincu, lišenom svakog sna, anesteziranom banalitetom preostaje još samo … duhovna malograđanština - ističe redateljica..
