Varaždinsko književno društvo kao utemeljitelj književne nagrade "Katarina Patačić" već niz godina zajedno s Ogrankom Matice hrvatske u Varaždinu dodjeljuje je za najbolju samostalnu knjigu na kajkavskom jeziku objavljenu u prethodnoj godini (2019.) u Republici Hrvatskoj.
Na natječaj su prispjele knjige: Ivan Grahovec – Međimurska reč, Zdenka Maltar – Vesmir, dalečina, ti, Mirna Weber – Gda z serca kapleju svetki.
Povjerenstvo u sastavu: mr. sc. Ernest Fišer, Ivanka Kunić, prof. i Ružica Marušić-Vasilić, prof. odlučilo je da se na XX. natječaju književna nagrada „Katarina Patačić“ dodijeli pjesnikinji Mirni Weber iz Varaždina, članici Varaždinskog književnog društva i Društva hrvatskih književnika.
Nagrada je dodijeljena u Varaždinu 28.11. na Franjevačkom trgu nasuprot barokne palače Patačić i ispred nove zgrade Gradske knjižnice i čitaonice „Metel Ožegović.“
Književnik i predsjednik komisije mr. Ernest Fišer obrazložio je razloge za dodjelu nagrade gospođi Mirni Weber, a nakon toga je ona pročitala nekoliko svojih pjesama. Originalnu umjetničku sliku kao nagradu Ogranka Matice hrvatske u Varaždinu uručio je gospodin Ernest Fišer, a plaketu gospodin Tugomir Orak, predsjednik Varaždinskog književnog društva.
Objavljujemo i jednu pjesmu iz nagrađene zbirke.
Gda z serca kapleju svetki
Naj me terati
da ti leđa obrnem.
Se je lefko gda smo si dobri.
Najtežejše je da se z groba vrnem,
z onoga nikaj, vu nekaj bolše.
Z rupe vu sercu kapleju svetki.
Naj me terati da roku odmaknem.
Došli su za nas žalosni petki,
tak sivi i grenki, dnevi brez žitka.
Če lasi počešlam, gda čelo dotaknem,
slani se znoj zleva - ni kapi dobitka.
Vu tej igri reči od zreloga grozdja
do vcikjenoga vina,
ni bitno gdo je glavnu reč zagrabil,
nek gdo malo nade za nas ima.
Naj me terati da zutra odidem.
Steza bu komaj ostala.
Naj misliti da bu kak da nikaj nije bilo.
Jen pramen mraza bu išče visel,
na čelu med šiškami kak ledeni glečer.
Kak puknuta vaza, kak propala večer,
vu staklenoj kupici železni metki.
Z rupe vu sercu kapleju svetki.
