Pjesme: Tomislav Ribić, "Dok si tu"

Mirko

Dok si tu (Mirku)

 

Ne znam tko danas umire u tebi

Ne vidiš me u svojoj samoći

Prekriven tepihom uspomena

Ličiš na Juanitu, ledenu djevicu

U odori od alpahine vune

Nađenu na planini Ampato

Glečer ti je okovao srce

I ono je tiho, osluškuje miševe ispod oraha

Kako se igraju s crnim ljuskama smrti

U liječničkim nalazima te ne pronalazimo

To nisi ti, a

Lijekovi šire nemire tvojim tijelom

Obrezivao bi trešnju, pilio grane

Vozio se na mopedu, pentrao noću po krovu

Adrenalin te tjera  i ti

Ne spavaš

Tko ti premotava crno bijele filmove dok

Osluškuješ samo glasove bližnjih

Usta su ti suha, glasnice trepeću na vjetru

Proizvode čudno zvukovlje

Kakofoniju odbjeglog  covida

Koju spremamo u konzerve kao da su dijamanti,

Dijamanti sjećanja za neko buduće sretnije razdoblje

Uz tebe se krećemo poput mumija

U glavama nam se nastanjuju zombiji

Dok ti brojiš korake da izađeš iz sobe

I još šest koraka do kauča u dnevnom boravku

Nestala je struja, dvije su žarulje pregorjele

Ne mogu ih zamijeniti

Ni lijevu, ni desnu

( u jednoj spava Mladen, u drugoj Ana)

Svako jutro s tobom donosi pobjedu, tijesnu

Dok si tu

Dok smo svi zajedno

Dani su kao u snu

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.