„Moj dragi Oliver, zvao me je štreber jer sam uvijek, ali uvijek na intervjue morao, a i svi su to znali, biti prvi. Naravno, bio sam spreman i nije mi se dalo čekati na red u nekom hotelu. A, jednom zgodom, u zagrebačkoj zračnoj luci, susret moje tada sedmogodišnje kćeri Antonije i mene s Oliverom protekao je ovako: - Kaže Oliver, Bože kako ti je mala smišna. - Strašno, Tončika ga odmah „zamrzila“ jer je mislila da je on za nju rekao kako je ona smiješna (iako je napola Dalmatinka), a on joj je zapravo rekao da je lijepa."
Imate li neko slično sjećanje ili susret s Oliverom podijelite ga s našim čitateljima.Pošaljite nam tekst i fotografiju na adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
