Dr. sc. Marija Dejanović, legendarna direktorica TZ Nina otišla je u mirovinu, ali ne i u mirovanje. Prisjetimo se - Svoju bogatu profesionalnu karijeru Marija Dejano0vić započela je 1977. godine u rodnoj Lepoglavi, a nastavila u Zadru radeći na financijskim poslovima. Već 1982. godine ulazi u sektor turizma, gdje pronalazi svoj pravi poziv kroz rad u turističkoj agenciji. Od 1995. godine vodi Turističku zajednicu Grada Nina, gdje se istaknula kao ključna osoba u razvoju Nina kao prepoznatljive i atraktivne destinacije. U svom radu bila je posvećena očuvanju kulturne baštine, jačanju zajedništva i promicanju održivog razvoja. Poseban doprinos dala je uključivanjem Nina u značajne europske projekte poput EDEN mreže i Feničanske kulturne rute, čime je grad uspješno povezala s europskim kulturnim tokovima.
Uz iznimnu profesionalnu karijeru, Marija je ostvarila i značajan znanstveni doprinos. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima te objavila deset knjiga – sedam kao autorica i tri u suautorstvu – kao i dvadesetak znanstvenih i stručnih radova. Kao urednica potpisuje više od 50 publikacija koje promiču Nin i njegovu bogatu baštinu.
Posebno mjesto u njezinu radu zauzima rad s mladima, kroz mentorstvo i predavanja, jer je uvijek vjerovala da je znanje temelj svakog napretka. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je stekla i magisterij iz informacijskih i komunikacijskih znanosti. Doktorirala je 2014. godine iz suvremene povijesti, istražujući društveni i gospodarski razvoj grada Nina i okolice u 20. stoljeću. Njezina predanost, vizija i dugogodišnji rad ostavili su neizbrisiv trag u razvoju turizma i očuvanju identiteta Nina. Odlaskom u mirovinu zatvara se jedno iznimno poglavlje, ali njezin doprinos ostaje trajna inspiracija budućim generacijama.
Uz odlazak u mirovinu svojim partnerima i suradnicima napisala je "oproštajno" pismo koje glasi - Poznato Vam je da sam bila aktivna i jako angažirana u TZG Nina od 1995. do kraja 2025. godine. Kako poznata izreka govori: Samo mijena stalna jest' tako je stiglo vrijeme da svoj status promijenim i postanem umirovljenica. Naravno da ću i dalje biti aktivna i na korist razvoju ninskog i ukupnog hrvatskog turizma. Budući da sam licencirani turistički vodič /vodičica za Zadarsku županiju rado ću sebe pronaći u ulozi vođenja specijaliziranih grupa koje ponajviše zanima hrvatska povijest i uloga Nina unutar nje.
Ukoliko Vas put donese do grada Nina i za Vas sam spremna odvojiti vrijeme i približiti Vam povijest Nina koja je kao što znate usko povezana sa stvaranjem srednjovjekovne Hrvatske. Bez ustručavanja me možete kontaktirati. Koristim prigodu i napisati ću nekoliko zanimljivosti o toj temi koje su Vam možda poznate, a možda i nisu:
Naseljenost povijesnog otočića Nina seže u daleko 9. st. pr. Krista od kada je taj mali prostor od 15 h kontinuirano naseljen. Južnije uz rubni dio solane, nekih 400 m od današnjeg povijesnog otočića, pronađeno je naselje iz doba mlađeg neolitika i datacije od prije 5.000 godina pr. Krista. Jedan kremeni šiljak pronađen na širem prostoru Nina potvrđuje prisustvo čovjeka na ovom prostoru od pred 10.000 god. pr. Kr.
Nin bijaše prva hrvatska biskupija i prvi glavni grad ondašnje Hrvatske. U ranom novom vijeku nalazio se na kartama Europe kao utvrđeni grad (J. Faričić - vidi prilog emaila).
Grad Nin je rušen tri puta tijekom povijesti, a u 17. st. potpuno razoren, zapaljen i pretvoren u zgrarište iz razloga da ne padne u ruke Osmanlija pa da oni iz dobro utvrđenog grada uspiju osvojiti Mletačku tvrđavu i glavno njihovo sjedište na istočnoj obali Jadrana-grad Zadar. Iz toga vremena baštinili smo predivne bastione i zidine Zadra koje su ušle pod zaštitu UNESCO-a. Mletačka vlada je donosila punih 100 godina odluke u vezi Nina u Veneciji hoće li ga jače utvrditi ili uništiti. Ali prodori Osmanlija su utjecali da je u Veneciji odlučeno da se 28. 4.1646. Nin potpuno razori, naređeno je iseljavanje stanovništva, a pri izlasku iz svojih kuća sami stanovnici su imali naredbu zapaliti vlastito ognjište. Povijesni otočić na kojem je u to doba bilo 12 crkava, tri samostana, biskupska i kneževa palača, puno javnih zgrada pretvoren je u gomilu kamenja, 4 mletačke galije su granatirale zidine i sve što je preostalo nakon paleža, te su sve okolne šume dodatno zapaljenje i tu je ostao brisani prostor.
Pravo je čudo da je nekako nakon tri stoljeća preživljavanja uspio taj nekad važni pomorski grad u doba Liburna, Rimljana i starohrvatske pomorske države, postati u suvremenom dobu atraktivan turistički i povijesni gradić koji privlači mnoge. Kako nije na regularnoj ruti kojima prolaze glavne prometnice, za dolazak u Nin se morate posebno odlučiti.
