Sa Sandrom Malenica, zamjenicom gradonačelnika Varaždina razgovarali smo o otvorenju novog prostora Gradske knjižnice i čitaonice „Metel Ožegović“. Zapravo zanimalo nas je kako je ona doživjela trenutak otvorenja s obzirom na to da je s preuređenjem palače Ritz u danas najsuvremeniju hrvatsku knjižnicu živjela pune četiri godine.
Otvorenje nove knjižnice došlo je u vrijeme pandemije pa iz tog razloga ni ravnatelj Mario Šoštarić na kraju nije mogao uživati u tom trenutku, kako ste vi doživjeli taj povijesni događaj?
Nažalost, živimo u takvim vremenima da s nama danas nije mogao biti ravnatelj Šoštarić, pa mu odmah na početku zahvaljujem na svemu što je učinio kako bismo danas imali funkcionalnu knjižnicu u središtu grada i što je knjižnica na starom mjestu radila do zadnjeg dana, a svi građani, učenici i studenti mogli su nesmetano posuđivati knjige bez obzira na selidbu i pandemiju. Zahvaljujem mu također na povjerenju da umjesto njega zahvalim svima i da uzvanicima i građanima Varaždina uputim nekoliko prigodnih riječi i osobno ali i u njegovo ime.
S idejom o knjižnici u palači Ritz krenulo se prije četiri godine, kako je to zaživjelo?
Prije četiri godine mi u Gradu imali smo viziju. Povećati broj stanovnika prvenstveno zadržavajući studente i mlade, otvoriti nove javne prostore u kojima se pružaju bolje ili nove javne usluge te komunalno urediti i povezati grad.
Imali smo hrabrosti već na jednoj od prvih sjednica Gradskog vijeća po pravu prvokupa kupiti bivšu Varteksovu robnu kuću, zaštićeno kulturno dobro, za potrebe nove knjižnice. Imali smo odlučnosti da projekt adaptacije, rekonstrukcije i opremanja knjižnice napravimo do kraja.
Danas. Danas su iza nas četiri godine rada, a ova knjižnica naš je možda i najveći rezultat. U tome smo imali podršku i gradskih vijećnika, Damira Habijana, predsjednika Gradskog vijeća u našem mandatu, ali i Anđelka Stričaka, kao saborskog zastupnika.
S tom ste investicijom ujedno vratili dug i osnivaču Ilirske čitaonice, Metelu Ožegoviću, što bi nove generacije iz toga trebale naučiti?
Knjižnica je jedna od naše četiri ustanove u kulturi. Uz nacionalno kazalište, muzej s dva regionalna statusa i Koncertni ured koji producira nacionalni barokni festival, naša je knjižnica duša našega grada.
Prva ilirska čitaonica u Hrvatskoj osnovana je nedaleko ovoga prostora, na adresi Franjevački trg 6, tj. Prostoru današnje palače Herzer. Ona je kasnije opet bila tik do ove zgrade, na adresi Kranjčevićeve ulice 4, a više od 70 godina nalazila se u zgradi kazališta.
Kao da je morao proći cijeli krug po gradu da se ona konačno smjesti između prve i druge lokacije, dijeleći adresu i s jednom i drugom. Također treba znati da u kazalištu, kao moderna ustanova, knjižnica u prizemlju djeluje od 1947. godine, a tadašnja ravnateljica Vanda Milčetić koja je i zaslužna za uzlet naše knjižnice, bila je na njezinom čelu tri desetljeća. Knjižnica također već 1958. godine otvara Dječju knjižnicu u vili Bedeković, prvu u Hrvatskoj koja i danas djeluje na toj lokaciji. No, unatoč 183-godišnjoj povijesti varaždinska knjižnica dosad nije imala svoj prostor, a danas su s nama ovdje i bivši ravnatelji Marijan Kraš i Ernest Fišer koji su kao i današnji, Šoštarić, sanjali o knjižnici u vlastitom prostoru.
Kakva je povijest palače u kojoj je svoj današnji dom našla Knjižnica?
Ova zgrada koja djelomično potječe iz 16. stoljeća uređivana je krajem osamdesetih godina za potrebe robne kuće, otvoreni su njezini trijemovi koji su bili zatvoreni, ali je izgrađen i aneks koji slovi za najbolju interpolaciju starog i novog u Hrvatskoj. Rekonstrukciju je tada radio Arhitektonski fakultet na čelu s arhitektom Begovićem, čija je studentica, tridesetak godina kasnije dobila posao arhitekture, interijera i opreme za knjižnicu, arhitektica Nuić.
Hvala i izvođačima radova, odradili su sjajan posao, Singri, Mepru i Formi, i nadzornom inženjeru, kao i predstavnicima investitora na gradilištu. Također hvala i pročelnici konzervatorskog odjela, Vesni Pascuttni-Juraga, bivšem pročelniku te pročelnicima UO Grada Varaždina koji su sudjelovali u ovom projektu.
Zahvaljujem i svim djelatnicima knjižnice koji su do zadnjega radili u ovim izazovnim vremenima pandemije i zahtjevnim danima preseljenja, Hvala i članovima Udruge veterana sedme gardijske brigade Puma koji su selili knjige. Zasigurno najveća hvala ide članovima gradske knjižnice, čitateljima zbog kojih smo se usudili sanjati o novoj, većoj i boljoj knjižnici i usluzi, zato je s nama danas ovdje i jedna od najčitateljica, učenica Zara Manojlović.
Što za Varaždin znači ovo mjesto i što očekuje Varaždince u novom prostoru knjižnice?
Naglasila bih prije svega da ovo nije samo knjižnica. Ovo je strateško opredjeljenje grada da upravlja svojim središtem, svojom zaštićenom kulturno povijesnom cjelinom. Ova zgrada znači novu dinamiku kretanja centrom grada, nove vizure i nove mogućnosti. Ova zgrada znači mjesto u kojem se spajanjem odjela za mlade i odrasle daje poruka - mladi, u središtu ste našeg interesa.
Ova investicija otvara i nove horizonte, podiže ljestvicu planiranja javnih prostora i vizualnog identiteta grada. Iako se grad Varaždin naziva gradom baroka, i doživljava prvenstveno kao grad tradicionalne kulture, željeli smo na tim temeljima graditi novu vizuru, otvoriti Varaždin svim povijesnim slojevima, uključujući i sadašnjost. Sanjamo Varaždin kao mjesto u kojem se spajaju kultura, suvremenost, IT, kreativnost i umjetnost sa zelenim, održivim i humanim Varaždinom. A što je humanije i potrebnije od knjižnice. Mjesta znanja, mašte, informacije, inkluzije.
Duboko vjerujem u to da ustanove koje se ne otvore da se mogu zatvoriti, ali i da ne postoji kultura koja je rezervirana samo za neke. Vjerujem u stvaranje nove snage, prostore jednakih mogućnosti i javne prostore na usluzi svim građanima pod jednakim uvjetima. Svaki kutak knjižnice dostupan je osobama s invaliditetom, knjižnica ima kutak za slabovidne, studijsku čitaonicu, spremišta, mjesta za čekanje, čitanje i odmor, mjesta za predavanja, prezentacije i izložbe, a tu su i nove mrežne stranice prilagođene slabovidnim osobama i osobama s disleksijom.
U projektu srećom nije izostala ni pomoć države?
U svemu smo od početka imali podršku Ministarstva kulture i medija i resorne ministrice, Nine Obuljen Koržinek. Bez njezinog "da" prije četiri godine, teško mi je i zamisliti što bi bilo u ovim prostorima. Ali zahvaljujući podršci i podršci svih koji su danas ovdje i onih koji nisu mogli biti, danas ovdje stojimo na početku jedne nove ere, ere koja širi obuhvat i dostupnost, koja otvara baštinu građanima i daje joj nove funkcije čuvajući njezin značaj i arhitekturu.
Sretna sam što smo u društvu ministrice zajedno, danas mogli predati novu knjižnicu građanima Varaždina. Zbog toga nam svima želim da ovaj simbolički smještaj između prve i druge njezine adrese bude zamašnjak za novi, veći, bolji Varaždin, a svima još jedno veliko hvala i puno sretnih trenutaka u našoj novoj knjižnici koja nije našla novi prostor, već se konačno smjestila u kući kojoj i pripada.
