Održan skup u Matici hrvatskoj o dvostrukom opusu Tonka Maroevića: 'Radio je za opće dobro !'

"Tonko Maroević, naš stalni pratilac" – tako je nazvan skup o književnom i povijesnoumjetničkom opusu akademika Tonka Maroevića koji je održan u petak, 4. studenoga, u Palači Matice hrvatske u Zagrebu. Najprije su na otvorenju skupa govorili predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, glavni urednik Matičinih izdanja Luka Šeput, tajnik Razreda za književnost HAZU Pavao Pavličić i ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu Katarina Horvat Levaj.
- Maroević je s Maticom počeo surađivati još daleke 1966. godine - spomenuo je Gavran te nastavio da je '1970. bio član suradnik Matice hrvatske, a 1994. bio je izabran u Glavni odbor MH. Tonko Maroević bio je i pročelnik Matičina Odjela za književnost, potpredsjednik Matice te član uredništva Stoljeća hrvatske književnosti i najplodniji autor Matičina dvotjednika Vijenca. Govorio je kako Matica ima posebno mjesto u njegovu srcu pa je nesebično posvetio znatan dio svoga vremena i stvaralačke energije ne samo središnjici Matice hrvatske nego i njezinim ograncima, gdje je držao predavanja ili predstavljao knjige', rekao je, uvodno, s dužnim poštovanjem, sadašnji predsjednik MH Miro Gavran.
Sljedeći je govorio Luka Šeput, naglasivši da je Maroević Matici, ali i cijelom društvu dao jedan od najvećih pojedinačnih doprinosa. U Matici je surađivao kao autor, urednik, prevoditelj i priređivač mnogobrojnih knjiga. Naglasio je Šeput da je nakon smrti Ante Stamaća Tonko preuzeo i uređivanje Stoljeća hrvatske književnosti. Upravo je ta edicija jedna od najvažnijih, pa dodajmo kako je i tu svestrani i vrijedni Tonko dao veliki doprinos da se bolje, tj. potpunije sagledaju djela mnogih važnih hrvatskih književnika.
Obraćajući se skupu akademik Pavličić ocijenio je da je 'Maroević u Razredu za književnost HAZU bio ključna osoba. Bio je čovjek od najmanje dva zanata, jer je bio stručnjak za književnost ali i likovnost. Energijom i dobrohotnošću stvorio je atmosferu u kojoj se lijepo radi i može stvoriti nešto korisno za hrvatsku kulturu. Ključna osobina mu je bila spremnost učiniti nešto za opće dobro te nešto dobro za druge kao i sposobnost da se istakne nešto što nije dovoljno poznato. Značajne su to i prave riječi za značajnog i pravog velikog čovjeka Tonka Maroevića.

Ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti Katarina Horvat Levaj istaknula je da je Maroević obilježio hrvatsku humanističku znanost u proteklih šest desetljeća, a pritom je ostavio napose originalne tragove.
U jutarnjem radnom dijelu skupa o Maroeviću su govorili Tomislav Brlek, Sanja Roić, Cvijeta Pavlović (u njeno i svoje ime govorio je Brguljan) i Božidar Petrač, a u popodnevnom dijelu govorio je, između ostalih, a bilo ih je podosta, i akademik Luko Paljetak.
Zanimljiva je bila Brlekova tvrdnja da je - Maroevićevu poeziju s nekoliko rečenica najsnažnije ocijenio Tomislav Ladan. On je zapisao da je Maroevićeva slikovna predodžba raskomadana, isječci su slobodno raspoređeni, zapravo razbacani i neoznačeni. Pejzaž je česta tema Maroevićeva pjesništva, što je često isticala i kritika - rekao je Brlek i dodao da je u kritičkoj recepciji nedovoljno istražena dimenzija zvukovnih elemenata njegove poezije.
U najkraćim crtama životopis toga iznimnog čovjeka stane u jednu rečenicu prepunu rada, truda, znanja, talenta i - davanja: Tonko Maroević rođen je 1941. u Splitu, a preminuo 2020. u Starom Gradu na Hvaru. Bio je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj, istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar. 

Može se zaključiti samo jedno: dobro je što je održan ovaj skup koji je dokazao još jednom i pokazao koliko se Tonko Maroević nesebično davao kad god je netko želio da upravo on otvori neku izložbu, da prikaže neku knjigu, napiše neki pogovor ili nekrolog, a zapravo je sam najmanje pisao, onako 'za sebe i iz duše'. Bio je iznimno talentiran, o tome svjedoče njegove zbirke, ali sigurno još ima mnogo zapisa koje tek valja istražiti, srediti ... Nije stigao misliti i istaknuti sebe, ali možemo bit sigurni da je u svome davanju drugima bio sretan čovjek. I da je svakoga koga je poznavao i o kome je nešto napisao zapravo nagradio i obogatio. Zato je naslov skupa bio pravi: bio je Tonko Marović naš stalni pratilac. Dodat ćemo samo još to: njegovo opredjeljenje ne piše nikako drugačije nego na pisaću mašinu, njegovi slavni dogovori u rane jutarnje sate, njegovo pisanje razglednica (po čemu je doista bio poseban), njegova dobrohotnost i spremnost na pomoć drugima, unatoč tome (ili upravo stoga) što je bio čovjek renesansnog znanja, učinilo je to da bude posebno zapamćen, da se o njemu govori i piše. Tome je svakako pridonio i ovaj skup u MH, jer su govornici imali mnogo toga lijepoga i važnoga za reći, jer Tonko samo to i zaslužuje.

FOTO: Mirko Cvjetko i Marta Marić