U Riznici Međimurja u Čakovcu, 27. svibnja, predstavljena je monografija „Putovanje kroz vrijeme“, posvećena dugogodišnjem umjetničkom radu uglednog Čakovčanca, akademskog kipara Mihaela Štebiha. Monografiju je objavio Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu uz potporu Ministarstva kulture i medija, Grada Čakovca i Međimurske županije, a u organizaciji je sudjelovao i Muzej Međimurja Čakovec.
U nastanku ovog djela sudjelovao je niz značajnih osobnosti iz svijeta umjetnosti, povijesti umjetnosti i književnosti: Ive Šimat Banov, Ernest Fišer, Draženka Jalšić Ernečić, Božica Jelušić, Jadranka Belevski, Stanko Špoljarić, Tomislav Marijan Bilosnić, Emilija Kovač i Lada Ratković Bukovčan. Prema kritici „opus Mihaela Štebiha otvara se kao prostor neprestanog traganja, u kojem se tehnike, materijali i unutarnja stanja neprestano mijenjaju i dopunjuju. Njegova umjetnost izmiče svakoj jednostavnoj definiciji, ostajući uvijek otvorena, živa i u pokretu. U staklenim oblicima, pastelima i crtežima susreću se meditativna tišina i eruptivna snaga, svjetlost i boja, prirodno i metafizičko. Štebih gradi oblike koji dišu, pulsiraju i nose vlastitu unutarnju temperaturu, kao da svaki rad ima svoj ritam i dah.“
Mihalel Štebih hrvatski je slikar i kipar rođen u Čakovcu, 19. listopada 1948. Diplomirao je 1972. na Akademiji u Zagrebu. Isprva je izrađivao apstraktne pastele lirskih ugođaja i simboličnih kompozicijskih rješenja (Horizonti, 1988), potom hiperrealističke portrete (Portret Ane Flander, 1987). Autor je niza javnih spomenika postavljenih u Ljubljani, Čakovcu, Sigetu, Bečkom Novom Mjestu... Od 1983. oblikuje u staklu skulpture apstraktnih oblika bogate svjetlosno-kromatskim efektima (Zeleni haiku, 1986; Plitko nebo, 1999). Izrađuje predloške za vitraje i mozaike (Čakovec, Toronto i Hamilton). Osnivač je Zrinske garde, bavio se strelilčarstvom, pisanjem haiku poezije, a pohvalio se i da je u njegovom ateljeu nastao prvi haiku časopis u Europi, koji je realiziran u suradnji s Vladimirom Devideom i profesorom Zvonkom Petrovićem. Osim u bračkom kamenu, stvarao je u staklu, pa i u pijesku uvijek istražujući nove materijale, tehnike i forme, a oblikujući mandale kao i u pisanju haikua štuje prirodu, ali i zadire u onostrane prostore duha i umjetnosti oslobođene ograničavajućeg vremena i prostora, pa su njegova djela često i "kontemplativni otpor banalnosti svijeta".
Kroz program je vodila Anamarija Horvat Šantl, te autoru postavila nekoliko zanimljivih pitanja, uključujući i pitanje što je za njega umjetnost, a na koje je odgovorio da je umjetnost prostor duha ali i da umjetosti ne bi bilo da nema ljudi tj. nas kao publike. Okupljene su pozdravili ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec Maša Hrustek Sobočan, predsjednik čakovečkog Ogranka Matice hrvatske Zoran Turk te gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini.
Istaknuti su Štebihov bogat umjetnički opus i društveni angažman, kao i njegov doprinos kulturnom identitetu Čakovca. Monografiju su kroz razgovor predstavili književnice Božica Jelušić i Emilija Kovač te sam autor, koji je podijelio brojna sjećanja i anegdote iz svojega umjetničkog i društvenog života. U tome su mu pomogle i promotorice, osobito Božica Jelušić, koja je istaknula kako je Čakovec oduvijek bio važan kulturni centar Hrvatske, grad koji čuva kajkavski govor i bogatu međimursku baštinu. Govorilo se i o Štebihovim umjetničkim počecima, radu u medijima kamena i stakla te njegovu stvaralačkom putu.
Promocija je održana u sklopu Dana Grada Čakovca.
