Predstavnici HND-a izrazili su u startu neslaganje s Prijedlogom zakona o provedbi EMFA-e naglasivši kako je stanje na terenu takvo da se neće urediti propisom koji predviđa parcijalna rješenja. Prijedlog nije adresirao odredbe koje se odnose na jamstva neovisnosti upravljačkih tijela javnih medijskih servisa (HRT-a i Hine), financiranje javnih medija, izbor upravljačkog tijela nezavisnog medijskog regulatora (Vijeća za elektroničke medije – VEM), kao ni pitanje transparentnog vlasništva medija i uredničke neovisnosti (samoregulacijom kroz redakcijske statute) te zaštite novinarskih izvora. Dakle, i dalje ostaje problem poštivanja uredničke neovisnosti jer statuti medija ne funkcioniraju, odnosno ne poštuje se autonomija redakcija. HND je upozorio Ministarstvo kulture i medija i kako, prema EMFA-i, financiranje javnih servisa (HRT-a i Hine) treba biti stabilno i predvidljivo da bi bili otporniji na utjecaj politike, što zakonski prijedlog koji je trenutno u Saboru nažalost neće definirati.
Izvještaj MFRR-a prepoznao je izravno uplitanje politike, odnosno državnih institucija u upravljanje HRT-om politiziranjem procesa imenovanja upravljačkih tijela običnom većinom u Hrvatskom saboru. Neovisnost HRT-a dodatno je potkopana stagniranjem prihoda od pristojbe čiji se iznos nije mijenjao od 2010. godine te nedavnim sporazumima o sufinanciranju HRT-a iz državnog proračuna, uvodeći potencijalno još izraženiji utjecaj Vlade na program.
Izvještaj Misije upozorava i na nedostatak političke neovisnosti regulatornog tijela za elektroničke medije, odnosno Vijeća za elektroničke medije (VEM), čiji se članovi imenuju na prijedlog Vlade običnom većinom u Saboru na neograničen broj mandata. Misija je identificirala i nedostatke u nadzoru i provedbi zakonskih odredaba za koje je VEM nadležan pa je tako ovlaštenje VEM-a da prati vlasništvo nad elektroničkim medijima i osigurava transparentnost ometeno ograničenim mehanizmima provedbe. Tijekom Misije partneri MFRR-a identificirali su, naime, problem tajnih vlasnika medija, koji nisu obavezni biti navedeni kao vlasnici u Registru stvarnih vlasnika. Zakonom o provedbi EMFA-e to će tijelo postati nadležno za sve medije (Vijeće za medije), ali način izbora njegovih članova ostat će isti.
Nepostojanje pravila za raspodjelu državnih sredstava medijima omogućava Vladi da financijski nagrađuje medijske kuće koje podržavaju njezinu politiku i kažnjava kritičke medije, potičući medijsku ovisnost i ugrožavajući novinarsku neovisnost. Sve raširenija praksa izaziva posebnu zabrinutost prema članku 25. EMFA-e, koji zahtijeva da se državno oglašavanje temelji na transparentnim, objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima. Istodobno, sredstva koja na medijsko oglašavanje troše poduzeća u državnom vlasništvu, a za koja se procjenjuje da su dvostruko veća od sredstava javnopravnih institucija, i dalje su uglavnom neobračunata jer ne moraju ispunjavati zahtjeve za izvješćivanje, ustanovio je MFRR.
Osim toga, hrvatski pravni okvir uključuje odredbe koje neopravdano ograničavaju slobodu izražavanja omogućavajući moćnim pojedincima da koriste zakon kao oružje protiv onih koji nadziru vlast, posebice novinara. Preširoke i nejasne odredbe omogućavaju kazneni progon novinara za svaku izjavu koja se smatra “neistinitom”. Kazneni progon često je povezan s građanskim tužbama, stvarajući dvostruki teret koji novinare uvlači u dugotrajne i skupe pravne postupke. Pravne se prijetnje rutinski koriste protiv kritičara koji razotkrivaju korupciju, nepotizam, političko uplitanje i druge zloporabe moći. To stvara ozračje straha, ometa novinare u njihovoj ulozi čuvara javnog interesa i značajno ograničava pristup pouzdanim informacijama koje su ključne iz perspektive javnog interesa.
Dodatno, uvođenje novog kaznenog djela, “Lex AP-a”, koji inkriminira neovlašteno otkrivanje podataka u kaznenim izvidima, nameće nerazmjerno ograničenje slobode izražavanja i pristupa javnosti informacijama, obeshrabrujući odvjetnike, svjedoke i stručnjake da surađuju s novinarima te ometa praćenje ključnih istraga.
Evo zašto “Lex AP” nije u skladu s EMFA-om te se kao takav treba ukinuti:
Lex AP, odnosno članak 307.a Kaznenog zakona RH – Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje glasi:
(1) Pravosudni dužnosnik ili državni službenik u pravosudnom tijelu, policijski službenik ili dužnosnik, okrivljenik, odvjetnik, odvjetnički vježbenik, svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji tijekom prethodnog kaznenog postupka koji se na temelju zakona smatra nejavnim neovlašteno otkrije sadržaj izvidne ili dokazne radnje, s ciljem da ga učini javno dostupnim, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Počinjenje, pomaganje ili poticanje kaznenog djela iz stavka (1) ne može ostvariti onaj tko obavlja novinarski posao
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1 ako je djelo počinjeno radi zaštite žrtve kaznenog djela, u interesu obrane u kaznenom postupku ili drugom pretežito javnom interesu.
Budući da novinari ne mogu biti poticatelji te po Zakonu o medijima ne moraju otkriti svoj izvor, postavlja se legitimno pitanje kako bi policija provodila izvide i istragu, odnosno, kako bi došla do novinarskog izvora. Odgovor se krije u hitnim dokaznim radnjama i istrazi. Naime, policija i DORH mogu, što i rade u drugim kaznenim predmetima, naložiti pregled i vještačenje uređaja koje posjeduju novinari, a koji služe za obavljanje novinarskog posla poput računala, laptopa ili mobitela kako bi došli do osobe koja je prekršila 307.a KZ RH. Iako po Zakonu o kaznenom postupku novinari i urednici ne podliježu privremenom oduzimanju predmeta poput zapisa o činjenicama o izvorima obavijesti i podacima za koje su saznali tijekom obavljanja svog posla i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstva javnog priopćavanja, a nalaze se u posjedu novinara ili na njihovom radnom mjestu, postoji iznimka. Članak 262. Stavak 2. ZKP-a propisuje da je iznimka kad je u pitanju pomaganje, pomaganje nakon događaja ili prikrivanje kršitelja i kršenja KZ članak 307. U razgovoru s desetak pravnih stručnjaka suočeni smo s time da će novinari biti podložni interpretaciji ovih činjenica i Zakona zaposlenika policije ili DORH-a. Stoga skrećemo pozornost na važne odredbe EMFA-e koje štite neovisnost i slobodu medija kad je navedeno u pitanju.
Članak 4. EMFA-a govori o Zaštiti novinarskih izvora i povjerljivih komunikacija. Tim člankom državama članicama EU-a brani se:
obvezivati medijske pružatelje usluga ili njihov urednički i novinarski tim da otkriju informacije koje se odnose na novinarske izvore ili povjerljive komunikacije ili osobe koje zbog profesionalnog odnosa s medijskim pružateljem usluga mogu imati takve informacije
zadržavati, sankcionirati, presretati ili pregledavati medijske pružatelje usluga ili njihov urednički i novinarski tim, njihove poslovne ili privatne prostore, radi pribavljanja informacija o izvorima ili povjerljivim komunikacijama. Isto vrijedi za osobe povezane profesionalno s tim medijima
Koristiti invazivni špijunski softver na uređajima, digitalnim alatima ili materijalima medijskih djelatnika ili osoba koje mogu imati informacije o izvorima ili povjerljivim komunikacijama.
Iznimke su predviđene samo ako: su predviđene zakonodavstvom EU-a ili nacionalnim zakonodavstvom, su u skladu s člankom 52(1) Povelje EU i drugim zakonima EU-a, su opravdane slučaj po slučaj izvanrednim javnim interesom i proporcionalne,
prethodno odobrene od sudske ili neovisne i nepristrane vlasti, ili u hitnim slučajevima naknadno odobrene bez nepotrebnog odgađanja.
Ovaj segment je važan za novinarsku profesiju jer se u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu iznimke ne tiču 307.a ni na koji način. Uz to, Povelja EU-a je pravni filter koji sprječava zlouporabu mjera nadzora i osigurava da čak i iznimne mjere budu ograničene, provjerljive i pravno opravdane.
Države članice EU-a smiju poduzeti nadzor nad novinarima ili koristiti invazivni softver samo u iznimnim, zakonom predviđenim slučajevima, uz sudski nalog ili odobrenje neovisne vlasti, proporcionalno i opravdano zbog ozbiljnog kaznenog djela ili javnog interesa, dok su novinarski izvori, komunikacije i uređaji inače zaštićeni od bilo kakve prisile, nadzora ili otkrivanja. Samim time, Lex AP se ne može i ne smije provoditi tako da se do kršitelja članka 307.a KZ RH dolazi hitnim dokaznim radnjama ili redovnim dokaznim radnjama koje uključuju pregled ili nadzor uređaja poput računala, laptopa i mobitela koje novinari koriste u svom radu, bilježnica, USB-ova ili drugih nosača, nadzor komunikacije putem maila, SMS-a ili drugih aplikacija za komunikaciju, što uključuje i sve enkriptirane aplikacije. Ne može se do toga dolaziti ni nadzorom i praćenjem članova obitelji novinara, urednika i drugih medijskih djelatnika, pretresom stana, automobila ili ureda koje koriste novinari, urednici i drugi medijski djelatnici te njima bliske osobe.
MFRR je stoga preporučio sljedeće: razmotriti uvođenje po mogućnosti dvotrećinske većine za uži izbor kandidata za Nadzorni odbor HRT-a od Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora te dodatne dvotrećinske većine za glasanje u Hrvatskom saboru; poboljšati transparentnost postupka odabira, ojačati kriterije za iskustvo i kvalifikacije kandidata te pravila o sukobu interesa za kandidate; ojačati ulogu Programskog vijeća HRT-a; razviti jasan strateški plan za budućnost javnog servisa, uključujući osiguranje sigurnog i dovoljnog financiranja za HRT kako bi obavljao svoj mandat javnog servisa bez političkog uplitanja.
Budući da EMFA također zahtijeva neovisnost regulatora medija, slične mjere za osiguranje postupka imenovanja bez političkog uplitanja predložene za nadzorna tijela javnih medija trebale bi se jednako primjenjivati i na medijskog regulatora. To uključuje dvotrećinsku većinu u parlamentu i stroža pravila o transparentnosti, iskustvu i sposobnostima te sukobu interesa.
MFRR je zaključio i da baza podataka o vlasništvu medija treba proširiti svoj obuhvat kako bi uključivala informacije o tvrtkama u istoj poslovnoj grupaciji kao i mediji; zatim da urednici moraju imati slobodu provoditi uredničku politiku medija bez vanjskog uplitanja; da ekonomske prepreke ili prijetnje zloupotrebom državnih sredstava kako bi se medij prisilio na promjenu uredničke linije ili kaznili kritični mediji predstavljaju miješanje u uredničku neovisnost.
Kako bi se povećala transparentnost državnog oglašavanja, MFRR preporučuje Vladi da osigura da se pravila o pravednoj raspodjeli i transparentnosti pravila državnog oglašavanja primjenjuju na sva državna tijela bez obzira na broj stanovnika, da pojača pravila kako bi se osiguralo da sva državna tijela i tvrtke ispunjavaju svoje zakonske obaveze izvještavanja o korištenju državnog oglašavanja te da proširi praćenje javnih sredstava kako bi se uključili svi javni ugovori koje su primile sestrinske tvrtke unutar iste poslovne grupacije kao i medijska tvrtka.
MFRR je također pozvao Vladu da podrži napore Europske unije u regulaciji digitalnih platformi i velikih tehnoloških tvrtki kako bi se ponovo uravnotežilo tržište za medije i okončale zloporabe na tržištu u sektoru oglašavanja te da bi se osigurala pravedna raspodjela prihoda od oglašavanja, kao i naknada za korištenje medijskog sadržaja od strane platformi i alata umjetne inteligencije.
Plan zakonodavnih aktivnosti Ministarstva kulture i medija predvidio je – nakon donošenja Zakona o provedbi EMFA-e – i donošenje novog Zakona o medijima, zbog čega su predstavnici HND-a i Sindikata novinara Hrvatske pozvani na inicijalni sastanak gdje je dogovoreno kako će Ministarstvo kao radni materijal pripremiti dokument u kojem će objediniti aktualni Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima. Inicijalni sastanak održan je u listopadu 2025. godine, najavljeno je kako se ne očekuje da će nacrt prijedloga novog Zakona o medijima biti dovršen prije kraja 2027. godine, a većinu članova radne skupine čine nakladnici i udruge nakladnika.
Zakonodavnim planom Ministarstvo je najavilo i donošenje novog Zakona o HRT-u, no izmjene Zakona o Hini ne spominju se iako je nedavno imenovani novi ravnatelj izabran na prijedlog Vlade glasovima vladajuće većine u Saboru, što nipošto ne jamči političku neovisnost novinske agencije, baš kao ni HRT-a ili budućeg Vijeća za medije čiji se članovi biraju na isti način.
Sve navedeno za HND predstavlja još jedan dokaz o tome kako vladajuća koalicija ne namjerava maknuti šapu s medija, a tamo gdje ih ne može kontrolirati proziva ih kao zlonamjerne ili pak neprijatelje države.
