Goranka Horjan, nova je ravnateljica Dvora Trakošćan, koja upravljanje ovom iznimnom muzejskom institucijom preuzima nakon odlaska u mirovinu dosadašnjeg ravnatelja Adama Pintarića. Budući je iza nje ogromno iskustvo na rukovodećim pozicijama u hrvatskim muzejima i zavidna međunarodna karijera po pitanju članstva u svjetskim baštinskim institucijama njezin dolazak u Trakošćan za instituciju je istinska blagodat. Ukratko riječ je o pravoj osobi na pravom mjestu u trenutku kada Trakošćanu treba novo vodstvo u novom digitalnom dobu. Za one koji je ne poznaju, za uvod najprije navedimo njezin uistinu impresivan profesionalni kurikulum.
Goranka Horjan je od srpnja 2015. bila ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu, a prije toga je kao dugogodišnja ravnateljica Muzeja Hrvatskog zagorja uspješno vodila investiciju izgradnje Muzeja krapinskih neandertalaca i obnove dvorca Veliki Tabor. Istaknuta je hrvatska muzealka koja je prijavama projekata na EU fondove osigurala velika sredstva za muzeje koje je vodila. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost, a doktorirala je na Odsjeku informacijskih i komunikacijskih znanosti. Od 2004. do 2006. bila je pomoćnica ministra kulture RH za međunarodnu kulturnu suradnju, a od 2010. do 2016. bila je članica Izvršnog odbora svjetske muzejske organizacije ICOM. Od 2012. do 2017. bila je predsjednica Europskog muzejskog foruma koji djeluje pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, a provodi izbor za najprestižnije europske nagrade u muzejskoj struci. U dva mandata bila je predsjednica međunarodnog žirija Europe Nostre za projekte u području edukacije i promocije kulturne baštine. Na Generalnoj konferenciji ICOM-a u Kyotu izabrana je za predsjednicu INTERCOM-a, međunarodnog komiteta za muzejski menadžment. Za zasluge u kulturi odlikovana je Ordenom Danice s likom Marka Marulića, dobitnica je nagrade CBTour za najboljeg menadžera hrvatskog poslovnog turizma u 2012. te europske nagrade za najbolji europski multimedijalni baštinski film 2015. godine - Gubec teatar - kojega je autorski osmislila i zajedno sa suradnicima oblikovala za obljetnicu Muzeja Hrvatskog zagorja.
Osim upravljanja s nekoliko muzejskih institucija radili ste i na međunarodnom planu, pa recite što bas je privuklo u Trakošćan i koji su vaši motivi dolaska i glavni ciljevi kao ravnateljice Dvora Trakošćan?
Pa eto i to je jedna od poveznica jer smatram da se Trakošćan mora snažnije uključiti u međunarodnu kulturnu suradnju. Za to ima mnogo prilika, od rada stručnjaka u međunarodnim organizacijama što omogućuje ne samo prijenos znanja i razmjenu iskustava veći stvara veze za zajedničke projekte, razmjene izložbi i slično. Veliki mi je izazov vidjeti može li se u sredinu koja nije bila tako otvorena novim iskustvima prenijeti dobre prakse koje sam imala prilike upoznati kroz rad u najboljim svjetskim i europskim profesionalnim organizacijama. Ukratko, osnovni cilj mi je u Trakošćanu osnažiti muzejsku stranu – više uložiti u izložbe, edukativne programe, predavanja i suradnju sa strukom.
Baštinski potencijal Trakošćana opravdava svako buduće ulaganje
Stručni rad vam je jaka strana jer bili ste suautorica i autorica nekoliko muzeoloških koncepcija, od postava Muzeja seljačkih buna u Gornjoj Stubici, Dvora Veliki Tabor u Desiniću, Novog dvorca u Kraljevici, nalazišta Salona u Solinu, Hrvatskog centra koralja na Zlarinu, da spomenemo samo neke. Također ste vodili i završili investiciju izgradnje i opremanja Muzeja krapinskih neandertalaca u Krapini. Slijedom toga recite nam kako vi vidite ulogu muzejske ustanove Dvor Trakošćan u očuvanju i promociji kulturne baštine Hrvatske?
Lokacija Trakošćan je jedinstven spoj kulturne i prirodne baštine smješten u impresivnom okruženju i to mu je s jedne strane velika prednost, dok s druge zahtjeva stalna ulaganja i održavanje. Tako veliki kompleks zaista ovisi u prvom redu o raspoloživim resursima i nadam se da ćemo se uspjeti „pokriti“ jer nam se u novom razdoblju „ne smiješe“ prioritetna ulaganja. Svjesni smo situacije u kojoj su se našli mnogi muzeji na potresom pogođenim lokacijama i da će veliki dio investicija ići prema njima. No isto tako smatram da je nužno uvidjeti i da Trakošćan ima daleko veći baštinski potencijal nego mnoga druga mjesta pa ulaganje u njega uvijek donosi dugoročne benefite i multiplicira uloženu vrijednost.
Hrvatska, osim regionalno, do sada nije ozbiljnije zajednički promovirala svoje dvorce, burgove i utvrđene gradove, a mislim da bi trebala. Naime, u tom području imamo jedinstvene spomenike koji mogu biti odlične cjelogodišnje atrakcije za posjetitelje. Osim toga, izvrstan su način upoznavanja povijesti naše zemlje koju mnogi strani posjetitelji teško mogu sagledati u svoj toj kompleksnosti promjena tijekom različitih razdoblja. Bilo bi dobro napraviti jednu veliku izložbu na tu temu u Zagrebu, no, potrebna je višegodišnja suradnja različitih stručnjaka. Trakošćan bi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj zasigurno imao jedinstveno mjesto u tom projektu kojega bih voljela potaknuti.
Kako planirate koristiti suvremene tehnologije i inovacije kako bi obogatila iskustvo posjetitelja i približila im povijest i život nekadašnjih vlasnika dvorca Trakošćan?
U tijeku je implementacija projekta uvođenja proširene stvarnosti u postav dvorca na kome radi naš kustoski tim i to će sigurno biti novina koja će razveseliti posjetitelje. Izradili smo i prijavu na INTERREG poziv u kome smo kao okosnicu postavili interaktivne sadržaje za posjetitelje, a posebno igrifikaciju. Naime, pokazalo se da na zabavan, a zanimljiv način posjetitelji najbolje „upijaju“ kulturne sadržaje pa ćemo u vremenu koje je pred nama poraditi na toj komponenti. Tu vidim veliku mogućnost razvoja no potrebno je „otvoriti ulaz“ stručnjacima potrebnog profila u muzej.
Kakav bi trebao biti utjecaj muzejske ustanove Dvor Trakošćan na lokalnu zajednicu i turizam u regiji i šire?
Pa utjecaj je velik jer je Trakošćan zapravo razlog dolaska na destinaciju – on ima snagu brenda kada govorimo o dvorcima Hrvatske. Međutim potrebna mu je intenzivnija promidžba jer mi se čini da se turistička komponenta nekako „uspavala“ i ne radi se dovoljno na promociji tako važne destinacije. Također treba sjesti zajedno sa svim dionicima i vidjeti na koji način kvalitetnije oblikovati ponudu. Iz iskustva znam da na ovakvim lokacijama uvijek prijeti opasnost da sitni interesi budu stalna prepreka implementaciji ambicioznije vizije. Važno je da svi shvate da ponuda na svim razinama mora odgovarati ne samo jedinstvenosti spomenika kulture kakav je Trakošćan i financijskoj održivosti svega što se implementira već se mora voditi računa i o očuvanju prirode i novim zahtjevima publike. Zahtjevnija publika ima i veća očekivanja pa kvaliteta ponude s time mora biti usklađena jer o tome ovisi i spremnost posjetitelja na plaćanje. Svaka nova inicijativa prvo zahtijeva ulaganja – od programa, promidžbe, održavanja, pokrića troškova vanjskih suradnika pa treba pažljivo razmisliti i o načinu ostvarivanja prihoda kojima će se ta ulaganja pokriti. Dvor Trakošćan je u prvom redu muzej i Ministarstvo kulture i medija ne pokriva turističke aktivnosti pa očekujemo podršku turističkih zajednica u tom segmentu. Očekujemo sa svi koji na destinaciji s nama rade to rade kvalitetno i pridonose izvrsnosti lokacije.
"Žene nose svijet" ove jeseni, a tematske izložbe, međunarodna stručna konferencija i niz drugih sadržaja uz 70. obljetnicu muzeja sljedeće godine
Kako Dvor Trakošćan planira prilagoditi svoje aktivnosti i programe različitim dobima posjetitelja, kao što su djeca, učenici i studenti, obitelji ili stručna javnost?
Trakošćan ima široku publiku, izmjenjuju se u našem muzeju dolasci školskih ekskurzija s obiteljskim posjetima, strani posjetitelji nas obilaze individualno ili u organiziranim grupama, a naš postav zaista može ponuditi sadržaje na više razina interpretacije. Igre detekcije i potrage bit će nam prioritet u ponudi i radimo na njihovom oblikovanju kako bismo ih uvrstili u ponudu slijedeće godine kada slavimo 70 godina postojanja. Također ćemo tematske izložbe i događanja postaviti u samom dvorcu kako bismo različite sadržaje što više približili ciljnoj publici. Planiramo i međunarodnu stručnu konferenciju u travnju slijedeće godine kako bi Trakošćan postao mjesto dijaloga stručnjaka.
Već u rujnu ćemo realizirati jedan međunarodni projekt „Žene nose svijet“ s poznatom američkom fotografkinjom Leikhom Singh i francuskim suradnicima s kojima će se održati međunarodni panel o ulozi žena kao „slabijeg spola“ u današnjem svijetu još uvijek prisutnih razlika. Uključili smo tu i nacionalne suradnike iz Etnografskog muzeja i Muzeja za umjetnost i obrt, a upravo je u tijeku i izrada filma s lokalnim KUD-om za koji vjerujemo da bi mogao postati velika uspješnica.
Nedostaje ljudi, novo zapošljavanje je imperativ
Na koje ste probleme naišli i što su glavne smjernice razvoja u budućnosti i koje su vaše vizije i ambicije za daljnje unaprjeđenje rada muzeja?
Problemi su uvijek vezani uz resurse ili nepovoljne okolnosti u kojima se destinacija trenutno nalazi. Na prvom mjestu to je prazno jezero. Ono ima zaista ogroman negativni učinak na rad našega muzeja – od smanjenja prihoda zbog manjeg dolaska posjetitelja u muzej, trenutno obustavljene naplate na naše područje park-šume na kome investiramo velika sredstva u edukativne šetnice, pa sve do aktiviranja klizišta. Potaknuta padalinama, klizišta su uzrokovana nedostatkom vode u jezeru koja je osiguravala bočni potisak na obali koji sada dulje vrijeme izostaje. Sanacija tih šteta prouzročila je ogromne troškove koje ćemo morati dogovorno riješiti s Hrvatskim vodama. Nemogućnost pristupa pojedinim dijelovima staza uzrokuje i zastoj u već ugovorenim radovima. Pratimo tisak vezan uz raspis natječaja kojeg su objavile Hrvatske vode i ono što možemo pročitati ne ispunjava nas optimizmom.
Što se tiče resursa oni su u prvom redu vezani uz zaposlenike kojih je daleko premalo za ovako veliku i značajnu destinaciju koja se skrbi o više baštinskih objekata na površini od više od 84 hektara. U svim odjelima i vrstama posla nedostaje ljudi, a to je osnovni preduvjet da krenemo s unapređenjem rada muzeja. Posebno je dramatičan nedostatak zaposlenih u promidžbi, marketingu, informatičkoj podršci, edukaciji, prijemu posjetitelja, čišćenju i održavanju okoliša. Nadamo se da će osnivač podržati našu reorganizaciju i novu sistematizaciju te dozvoliti dodatna zapošljavanja. Pripremamo ambiciozni program za okruglu obljetnicu muzeja u 2024. u kojemu će prevladavati vlastita izložbena i programska produkcija no, zaista je nužno kadrovski se ojačati kako bismo mogli kvalitetno ispunjavati svoje poslanje.
