Predstava Enigmatske varijacije Érica-Emmanuela Schmitta u režiji Helene Petković 10. ožujka gostuje u Narodnom teatru Štip, Republika Sjeverna Makedonija.
HNK Varaždin poziva publiku na izvedbu koja će se održati u četvrtak, 3. ožujka na Velikoj sceni s početkom u 19,30 sati, kako bi svojim dolaskom podržala predstavu i ansambl prije putovanja.
U predstavi igraju Stojan Matavulj i Karlo Mrkša, a više o predstavi pročitajte ovdje: https://www.hnkvzr/predstava/enigmatske-varijacije-eric-emmanuel-schmitt/
Treba istaknuti da je na međunarodnom Festivalu glumca ZAPLET 13 u Banjoj Luci Stojan Matavulj za svoju ulogu u predstavi ENIGMATSKE VARIJACIJE odlukom žirija proglašen najboljim glumcem Festivala za ulogu Abela Znorka..
O autoru: Schmitt (Sainte-Foylés-Lyon, Francuska, 1960.).
Dramatičar, romanopisac, esejist, filmski scenarist i redatelj spada u najistaknutije i najizvođenije suvremene francuske autore. Sveučilišni profesor filozofije svoju književnu karijeru započeo 1990-ih. Njegova djela prevedena su na 50-ak jezika, drame se izvode u 50-ak zemalja svijeta. Uz brojne prestižne književne nagrade, za svoj kazališni rad je 2001. nagrađen godišnjom nagradom Francuske akademije za kazališno stvaralaštvo. 2016. je postao član žirija Akademije Goncourt. Živi u Bruxellesu.
Enigmatske varijacije
Izoliranom od svijeta na otoku u Norveškoj, piscu, nobelovcu, u posjet dolazi novinar koji nastoji doznati istinu o autorovom posljednjem hit – romanu, ali i osobnim, intimnim pojedinostima. Daleko od gostoljubivog domaćina, pisac grubo odbija govoriti o banalnostima kao što su ljubav, istina, osjećaji. Za njega „laž je suptilna, umjetnička, objavljuje ono što bi trebalo biti; istina je ograničena na ono što jest.“
Sučeljavanje dvojice muškaraca, sučeljavanje je dvaju principa između fikcije i stvarnosti, života u osami i pisanju i obične svakodnevice, ljubavi i žudnje… Jedan od njih tvrdi: „Kad se ne voli život, pribjegava se uzvišenosti.“, drugi: „Kad se ne voli uzvišenost, zaglibi se u životu.“
Gotovo u žanru trilera, drama puna brzih i neočekivanih obrata na kraju, uz autorove česte autobiografske motivske preokupacije, bolest, smrt i ljubav, otkriva čvrstu vezu između njih dvojice. Obojici mogu pripadati replike: „Koga volimo kad volimo? Nikada to nećemo doznati.“ / Vesna Kosec-Torjanac
