U okviru Srijede u Muzeju u palači Herzer predstavljena je knjiga Barokne palače u Varaždinu, autora Petra Puhmajera

U okviru Srijede u Muzeju u palači Herzer predstavljena je knjiga Barokne palače u Varaždinu, autora Petra Puhmajera

U okviru Srijede u Muzeju 1. ožujka u palači Herzer predstavljena je knjiga Barokne palače u Varaždinu autora Petra Puhmajera. Knjigu su objavili ArTresor naklada i Institut za povijest umjetnosti u suizdanju s Državnim arhivom u Varaždinu, Gradskim muzejom Varaždin te HAZU-om, Zavodom za znanstveni rad u Varaždin. 

Grad Varaždin s pravom nosi epitet jednoga od najljepših baroknih gradova u Hrvatskoj. Skladni splet ulica s elegantnim pročeljima kuća te niz trgova naglašenih monumentalnim sakralnim sklopovima odišu nevjerojatnom ljepotom. Izrastao iz tkiva srednjovjekovnog grada, Varaždin dobiva novo lice već u 16. stoljeću, kad se opasuje modernim sustavom renesansnih fortifikacija. No radikalna transformacija uvođenjem prostorne dinamike, sceničnosti i reprezentativno­sti događala se postupno u dva „barokna“ stoljeća – sedamnaestom i osamnaestom. Dok se u 17. stoljeću u Varaždinu ponajprije formiraju dva samostana – franjevački i isusovački, s osebujnim ranobaroknim crkvama građenima po uzoru na zagrebačku Sv. Katarinu, u idućem je stoljeću raskošni kasni barok oplemenio siluetu grada obnovom župne i gradnjom uršulinske crkve. Ono što je, međutim, dubinski preobrazilo samu urbanu strukturu, reprezentativna je stambena i javna arhitektura. Kontinuirani tijek gradnje, započet još u ranobaroknom razdoblju, nastavlja se još većim intenzitetom u doba zrelog i kasnog baroka, a kulminirao je u kratkom vremenu kad Varaždin, postavši hrvatskim glavnim gradom (1767. – 1776.), doseže zenit svojega razvoja. Plemićke i građanske rezidencije te obnovljena Gradska vijećnica i županijska palača čine jedan od najvrjednijih korpusa hrvatske barokne profane arhitekture.

Znanstveno-likovna monografija Petra Puhmajera Barokne palače u Varaždinu cjelovit je pregled povijesti reprezentativne stambene i javne arhitekture u razdoblju 17. i 18. stoljeća u tad najvećem gradu kontinentalne Hrvatske. Knjiga opisuje urbanistički razvoj Varaždina, pruža uvid u naručitelje i graditelje palača, daje analizu prostorne organizacije i oblikovno-stilskih značajki te kontekst njihova nastanka u okviru srednjoeuropske barokne arhitekture. Svaka od devetnaest uključenih građevina detaljno je obrađena u katalogu. Knjiga obaseže 340 stranica, bogato je opremljena povijesnim prilozima, arhitektonskim nacrtima i kvalitetnim suvremenim fotografijama autora Paola Mofardina i Petra Puhmajera, a sadrži i kazala te sažetak na engleskom jeziku. 

U predstavljanju su sudjelovali urednica knjige dr. sc. Katarina Horvat-Levaj, dr. sc. Ratko Vučetić i autor dr. sc. Petar Puhmajer. Pozdravne riječi uputili su autoru Vesna Juraga Paskutini ispred konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Varaždinu  i gradonačelnik Neven Bosilj. Miran Bojanić, ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin najavio je niz zanimljivih događanja u pet tjedana srijede u muzeju u ožujku, izložbu mladog docenta na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, Zlatana Vehabovića, koji je jedan je od najnadarenijih hrvatskih slikara današnjice, a potom i gostovanje s izloškom Erike u Sisku i promociju kataloga uz izložbu Dobar tek i najstarije varaždinske kuharice pisane na gotici. Srijeda u muzeju kao najpopularniji hrvatski muzejski projekt premašila je brojku 270, a koliko je taj program popularan svjedoči i uvijek prepuna dvorana palače Herzer bez obzira o kakvom je programu riječ.

Autor Petar Puhmajer u svojoj je knjizi obradio temu kojoj se posvetio još kao student i bila mu je tema doktorata. Diplomirao je povijest umjetnosti i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je 2012. i doktorirao s temom o baroknim palačama u Varaždinu. Radi u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao konzervator savjetnik. Vodio je projekte konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, samostalno ili u suradnji izradio više desetaka elaborata, studija i ekspertiza, obavljao stručni konzervatorski nadzor te koordinirao radove na nepokretnim kulturnim dobrima. Bavi se istraživanjem arhitekture 18. do 20. stoljeća. Autor je četiriju knjiga i niza znanstvenih članaka o povijesnoj arhitekturi i zaštiti kulturne baštine. Suradnik je na projektima Eugen Savojski i gradovi-tvrđave jugoistočne granice Habsburške monarhije te Et tibi dabo: Naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine. Dobitnik je povelje Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2009. godine za suautorstvo knjige Palača šećerane u Rijeci.

 

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.