U petak, 7. srpnja u 12 sati u Galeriji Amfiteatar u pulskoj Areni otvara se izložba Nacionalna baština - amfiteatar u Puli.
Amfiteatar u Puli ili pulska Arena najveći je i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Po veličini zauzima šesto mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana.
Osim svoje znamenite forme, arena je inspiracija i po događajima i spektaklima koji su se u njoj odvijali, od borbi gladijatora na dalje.
Ciklus Nacionalna baština pokrenut je 2014. kao niz bijenalnih izložbi radova u svim umjetničkim medijima baziranih na hrvatskoj nacionalnoj baštini, a umjetnicima je upućen otvoreni poziv da odgovore na ovaj kreativni izazov. Cilj projekta/izložbe je aktivno uključivanje ULUPUH-a u kreativnu i kulturnu industriju povezivanjem sa svim potrebnim segmentima za izradu i plasman umjetnina uz suradnju s partnerima iz turističkog i gospodarskog sektora.
U prvom izdanju (2015.) izložba je bila posvećena kinološkoj baštini, u drugom izdanju (2017.) čipki, treće izdanje je bilo posvećeno katedrali Sv. Jakova u Šibeniku (2019.), a četvrto bijenalno izdanje posvećeno je amfiteatru u Puli odnosno pulskoj Areni – kao motivu u tekstilu, odjeći, kiparstvu,nakitu, fotografiji, keramici, ilustraciji, karikaturi, multimediji i dr.
Nakon prethodnog izdanja Nacionalne baštine - Šibenska katedrala, čije je gostovanje u šibenskoj galeriji Civitas sacra realizirano u srpnju 2022., ovo izdanje, prvi put predstavljeno u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH, od početka je bilo povezano s mogućim gostovanjem u Puli, kako bi izložbu vidjeli oni koji svaki dan žive uz Arenu i nose je u srcu.
Prispjele radove selektirao je žiri u sastavu: Ivana Bakal, Višnja Slavica Gabout i Branka Hlevnjak.
Na izložbu je radove prijavilo trideset i sedam umjetnika, a uvršteno ih je dvadeset i osam.
Za neke od izloženih radova autorica izložbe Ivana Bakal piše:
„Ajla Hebib Špoljarec u svom reljefnom radu Pogled na arenu načinjenom od tekstilnih materijala kombinirane tehnike potiče gledatelja na odabir kuta gledanja i promišljanje smjerova i fokusa. Ogrlica Andreje Rosandić od srebra, kamena i kože naziva Kameni plašt nastala je piljenjem, turpijanjem, lotanjem, fasanjem i završnim poliranjem, a autorica posebno ističe kako je „vanjski plašt sagrađen od domaćeg vapnenca, definiranog kao coquina vapnenac, koja je gotovo u cijelosti sastavljena od segmenata školjaka, mekušaca, koralja... Kamen je dopremljen iz kamenoloma u Vinkuranu, Cave Romane“. Kolegica u istom mediju umjetničkog nakita Božica Petković lotanjem oblikuje rad Pogled na amfiteatar, srebrnu ogrlicu s privjeskom dimenzija 5 x 5 cm. Srebro, srebrni lot, piljenje, savijanje, lotanje, tehnike su i materijal kojima vrsni umjetnik Carlos Ignacio Bellante oblikuje broš pod nazivom Arenin luk istančano se poigravajući materijom i formom.“
Izložba pomiruje različite rukopise, medije i tehnike i uobličava se u izložbenom prostoru u vrlo kvalitetnu cjelinu. Svakako je možemo tretirati kao značajan doprinos primijenjenim i vizualnim umjetnostima, hrvatskoj baštini, istraživanju baštine te propitivanju umjetnika granica vlastitog stvaralačkog medija, te širenja istih.
Hrvatska je bogata nepokretnom i pokretnom baštinom koja nam je stalni i nepresušni izvor inspiracije.Stvaralaštvo primijenjenih umjetnika, poput svih vizualnih umjetnosti, neprekidno briše granice između medija i tradicionalnih podjela vrsta umjetnosti. Upravo ova izložba svjedoči o tome.
