Rujan u dvorcu Trakošćan - izložba i panel "Žene nose svijet" i čak tri koncerta baroknih večeri

Rujan u dvorcu Trakošćan - izložba i panel "Žene nose svijet" i čak tri koncerta baroknih večeri

Rujan u dvorcu Trakošćan obiluje događanjima pa je tako u galeriji Dvora Trakošćan od subote, 23. rujna pa sve do kraja godine moguće pogledati svjetsku izložbu fotografija američke fotografkinje Lekhe Singh pod nazivom „Žene nose svijet “. Dosad su održana i dva koncerta Varaždinskih baroknih večeri - koncert uz baroknu kavu "Barokni vrt" u subotu, s nastupom ansambla Concerto Sciroco uz otvorenje izložbe te u ponedjeljak u posebno romantičarskom ozračju i Noćni koncert uz svijeće i nastup ansambla Alter ego, a novi koncert uz baroknu kavu na rasporedu je ove subote, kada se predstavlja Prospero Consort s koncertom nazvanim Osjećaj zajedništva.
U okviru izložbe u ponedjeljak, 25. rujna održan je i panel posvećen antropološkim promišljanjima vezan uz temu ženskog rada s glavnim ciljem da se nastavi borba protiv diskriminacije i neravnopravnosti žena. Na panelu su sudjelovali André Delpuech, glavni kustos za baštinu Centra Alexandre Koyré iz Pariza, koji je ujedno inicijator europske turneje Lekhe Singh, a pridružile su mu se i poduzetnica Snježana Leljak, Lekha i hrvatske aktivistice za prva žena uključujući i Goranku Horjan ravnateljicu muzeja Dvor Trakošćan i dugogodišnju predsjednica europskih i međunarodnih muzejskih asocijacija koja si je dolaskom u Trakošćan dala zadatak ovdje osnažiti izložbenu djelatnost, osnažiti muzejsku stranu – više uložiti u izložbe, edukativne programe, predavanja i suradnju sa strukom, a ova svjetska izložba kojoj je to tek treće odredište na proputovanju svijetom tome i svjedoči. 

Na izložbi "Žene nose svijet" Lekha Singh i sama podrijetlom Indijka dokumentira položaj žena u svijetu teškog rada i razbija predrasudu o slabijem spolu. Fotografkinja Lekha  umjetnički je pristupila tematici. Ona je zadivljena ljepotom prizora,  ženama začudne ljepote koje nose svoje terete noseći u tom teretu i cijeli svoj život. I u tom samoprihvaćanju vlastite sudbine one unatoč surovim uvjetima života nisu nesretne, dapače kao da osjećaju da time što pridonose zajednici, životu svoje obitelji - imaju moć - vrijede, a svaki napor i teret donosi im neku posebnu satisfakciju i radost. 
A i da kojim slučajem žive u gradskim sredinama ili metropolama, mnoge od njih možda bi bile modeli, uspješne poduzetnice, zaposlenice uglednih institucija, jer i tamo u tim najčešće ruralnim sredinama u Indiji, Tanzaniji, Maroku, SAD-u, Mongoliji, Kini, Butanu, Japanu, Keniji, Ruandi i Namibiji... gdje su često i potlačene one su snaga, a i fotografije govore o njihovoj snažnoj volji i neodustajanju ma kako im surov i težak život bio. Na tim fotografijama kao da ne postoji neravnopravnost i diskriminacija, već samo  određena datost - život sam. Sve ostalo iz pozadine i nije vidljivo. Jedino je crna fotografija "žena mula" ta koja dokumentira diskriminaciju i tešku eksploataciju žena koje da bi preživjele prenose do 80 kilograma teške terete preko španjolsko marokanske granice za svega nekoliko eura.

Na fotografijama su mahom ruralne žene koje nose terete, na svojim glavama, ramenima, leđima ili rukama. Uz drva, vodu, hranu, kamenje ili hrpe pamuka one često nose i svoju djecu. Svaka od njih na svoj način nosi dio svijeta.
Isto potvrđuju i povijesne fotografije žena koje nose terete, snimljene krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, iz muzejskih fundusa Dvora Trakošćan, Muzeja za umjetnost i obrt te Etnografskog muzeja u Zagrebu, koje čine prateću izložbu.

Na panelu se moglo čuti o neravnopravnosti žena posebno u zapadnim civilizacijama, vezano uz radna okruženja, nemogućnost napredovanja, manje plaćen rad, a u pojedinim državama uskraćeno im je pravo na raspolaganje svojim tijelom, primjerice u nekim državama SAD-a gdje je na snazi zabrana pobačaja i kad za to postoje medicinske indikacije.

Na izložbi će se moći pogledati i dokumentarni film snimljen u suradnji Dvora Trakošćan i KUD-a Josip Genc te Tvornice kadrova, koji na specifičnom bednjanskom govoru oživljava segment danas napuštene tradicijske kulture te kroz temu prenošenja tereta ukazuje na težak položaj žena i njihovu veliku odgovornost u nekadašnjoj ruralnoj zajednici. Film je snimljen na lokacijama u okolici Trakošćana u originalnom ambijentalnom okruženju. Izložba je realizirana sredstvima Ministarstva kulture i medija te je dio manifestacije Dani europske baštine 2023.: Živa baština i ostaje otvorena do 31. prosinca.

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.