Izložbom "Halucinantne melankolije", koja se u Galeriji Josip Račić može razgledati do 29. listopada, Nacionalni muzej moderne umjetnosti prvi put posthumno prezentira i valorizira do danas posve neistraženo djelo Renéa Mikovića. Uz dva ulja na platnu "Mrtva ptica" i "Lutka iz kutije" (oba iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, datirana u 1978.) zainteresirana javnost imat će priliku vidjeti i tridesetak radova u vlasništvu umjetnikovih prijatelja - menadžera u kulturi Ivana Marune, glazbenika Darka Petrinjaka i spisateljice Sanje Pilić. Uz njih među ostalima postav izložbe među prvima su razgledali akademski slikar i književnik Dimitrije Popović, likovni umjetnik Nenad Marasović, fotografi Mario Kučera, Luka Mjeda, Vladimira Spindler, svjetski priznat gitarist Petrit Çeku, ugledni portugalski klasični gitarist Pedro Ribeiro Rodrigues, kustosica i voditeljica galerije Trotoar Martina Marić Rodrigues, viša kustosica MSU Leila Topić, muzejska savjetnica MSU Nataša Ivančević, Rumjana Meštrović, snaha kipara Ivana Meštrovića, muzikologinja Seadeta Midžić, kazališna i filmska glumica Lukrecija Brešković, koreografkinja i pedagoginja Tihana Škrinjarić, voditeljica i urednica na Hrvatskoj radioteleviziji Ivana Vilović, Majda Bekić-Vejzović, supruga pokojnog slikara Fadila Vejzovića …
Dio opusa Renéa Mikovića za koji se zna smo preko fotografija i reprodukcija predstavljen je putem videoprojekcije koju također potpisuje autorica izložbe. Prateća bogato ilustrirana publikacija na hrvatskom je i engleskom jeziku, a tekst potpisuje njezina autorica dr. art. Mirna Rudan Lisak.
Zahvaljujem ravnatelju NMMU, gospodinu Branku Franceschiju, što me pozvao na suradnju, a pritom mi je iznimna čast izadovoljstvo biti prvom autoricom izložbe i prateće publikacije o zaboravljenom i nanovo otkrivenom likovnom umjetniku iz Zagreba, Renéu Mikoviću, koji je studirao, živio i radio u Nizozemskoj. Mikovićevoj me umjetnosti privukla „Mrtva ptica“, slika predstavljena 2021. na izložbi u NMMU posvećenoj smrti, jer u njoj sam prepoznala umjetnika koji paletom zemljanih boja, krila duboko uronjenih u san o umjetničkoj besmrtnosti, u motivu mrtve ptice pronalazi zlatnim rezom odmjerenu metaforu vlastite prolaznosti. Već je iz „Mrtve ptice“ vidljivo da je Miković od najranije mladosti bio nadahnut Rembrandtom i flamanskim slikarstvom, stoga je otišao u svoju duhovnu domovinu, gdje je postao ravnopravnim protagonistom novoga nizozemskog realističkog slikarstva. Budući da je svoje vrhunsko slikarsko umijeće nadogradio tehnikom trompe l'œil, odnosno optičkom iluzijom, njegove slike na uživatelja nerijetko imaju halucinantno optičko djelovanje, uz što je djela svojih uzora – Rembrandta, van Eycka i van der Weydena – nerijetko citirao i parafrazirao u suvremenom likovnom kontekstu ostvarivši tako metaumjetničko tumačenje cijele povijesti zapadne umjetnosti. Drago mi je da smo postavom ove izložbe, koji potpisujemo ravnatelj Franceschi i ja, vratili Mikovićevo djelo u središte pozornosti, jer u protivnom bi nijema lutka, koja je prisutna u cijelom Mikovićevom iznimno zanimljivom i moćnom opusu, ostala jedinim svjedokom njegovih otmjenih melankolija - nepravda je to koju smo, nadam se, konačno ispravili. - izjavila je dr. art Mirna Rudan Lisak na otvorenju izložbe „René Miković – Halucinantne melankolije“ 3. listopada u Galeriji Josip Račić. Uz autoricu izložbe i teksta u pratećoj bogato ilustriranoj publikaciji na hrvatskom i engleskom jeziku, mnogobrojnim uzvanicima obratio se Branko Franceschi ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i suautor likovnog postava.
RENÉ MIKOVIĆ
Halucinantne melankolije
René Miković, zagrebački likovni umjetnik koji je studirao, živio i radio u Nizozemskoj, kao da je nakon prerane smrti zaboravljen, samo da bi nakon više od četvrt stoljeća ponovno bio otkriven. Pa ipak, u trenutku kad su gotovo sve teme već obrađene na bezbroj načina, rijetkost je pronaći djelo čija relevantnost polaže ispit vremena, iako je malo ili nimalo poznato ne samo domaćoj publici nego i profesionalcima kojima je obrađivanje i valoriziranje hrvatske umjetnosti svakodnevicom. Ono poziva na izvorni uvid i originalnu interpretaciju, čime utjelovljuje jedva dostižni ideal suvremenih istraživača, ali i ustanova koje vode brigu o zaštiti i očuvanju nacionalne kulturne baštine. Prva Mikovićeva samostalna izložba, kojom se u Galeriji Josip Račić posthumno predstavlja njegovo sve do danas posve neistraženo djelo, tako postaje trajnim doprinosom hrvatskoj kulturi i umjetnosti jer kao polazišna točka može poslužiti budućim interpretacijama Mikovićeva nevelikog, ali iznimno zanimljivog i moćnog opusa.
Kratka biografija umjetnika
René Miković (Zagreb, 1954. – Groningen, 1996.) hrvatski je likovni umjetnik koji je studirao, živio i radio u Nizozemskoj. Od 1970. do 1975. pohađao je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu – Odsjek grafičkih tehnika na Odjelu plošnog oblikovanja, a 1976. odlazi u inozemstvo te upisuje The Heatherley School of Art u Londonu (Velika Britanija). Iste godine pod mentorstvom Kurta Löba pohađa Ljetni seminar za slikarstvo na Međunarodnoj akademiji likovnih umjetnosti u Niederbippu (Švicarska), no kako je od najranije mladosti nadahnut Rembrandtom i flamanskim slikarstvom, potkraj godine napušta London te odlazi u svoju duhovnu domovinu, Nizozemsku, gdje u razdoblju od 1976. do 1979. pod mentorstvom doc. Everta Muscha završava Akademiju likovnih umjetnosti Academie Minerva u Groningenu, a potom se u razdoblju od 1979. do 1981. usavršava pod mentorstvom prof. Koa Sarneela na poslijediplomskom studiju Akademije Jan van Eyck u Maastrichtu. Djela izlaže u Picturi (Groningen, 1979.), Singermuseumu (Laren, 1979.), De Kolku (Assen, 1979.), Galeriji Dry Koningen (Amsterdam, 1979.), Galeriji Musch (Anloo, 1980.) i Galeriji Lieve Hemel (Amsterdam, 1986.). Osobitost Mikovićeve umjetnosti proizlazi iz slikarske tehnike trompe l'oeil kojom dočarava svijet u kojemu iluzija igra važnu ulogu kako bi njegova platna u konačnici ostvarila halucinantno optičko djelovanje.
Kratka biografija autorice izložbe i publikacije
Dr.art. Mirna Rudan Lisak (Zagreb, 1972) savjetnica je u Gradskom uredu za kulturu Grada Zagreba. Nakon diplome na Arhitektonskom fakultetu doktorirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a potom se kao stipendistica Vlade Francuske Republike, u okviru programa Courants du Monde, usavršavala u Parizu i Montpellieru. Autorica je dviju knjiga i poglavlja u knjizi (izdavači: Matica hrvatska i HAZU) te niza eseja iz područja kulture i umjetnosti (objavljenih u Forumu, Vijencu, Riječima, Večernjem listu i Telegramu), od kojih je dio preveden i objavljen u inozemstvu. Njezin esej o njemačkom filozofu Oswaldu Spengleru 2023. je kao izborni tekst uvršten u popis polaznih tekstova za pisanje eseja na Državnoj maturi iz Hrvatskog jezika. Članica je uredništva časopisa za književnost, kulturu i znanost Riječi, a također je počasna članica i glavna urednica Hrvatskog društva Aleksandar Skrjabin. Istraživačkim radovima obuhvaća teoriju, filozofiju i sve grane umjetnosti od rane moderne do danas, a odabranim problemima iz djelokruga produktivne i reproduktivne umjetničke prakse pristupa komparativno i multidisciplinarno.
