„Kao da je bilo nekad, kao da je bilo tu“ – dok su autori predstave pripremali ovu premijeru, nisu ni slutili kako će naslov biti aktualan baš kao medijske vijesti o nestanku Vjesnika koji kao da je bio nekad, a kao da je bio tu. Još je tu. Vjerojatno ne zadugo.
I dok Zagreb doslovno gleda kako nestaju njegovi povijesni orijentiri i simboli kulturnog i političkog identiteta cijele jedne generacije, premijera predstave „Kao da je bilo nekad, kao da je bilo tu“ dobiva dodatnu težinu.
Predstava redatelja Saše Božića nastala na temelju njegove dvije kratke priče iz pripovijetke Lijepe naše, koja je u utorak premijerno izvedena u Centru za kulturu Trešnjevka, ne govori samo o majci Mariji i kćeri Ani i njihovim isprepletenim biografijama — ona govori o raspadanju jednog svijeta i neizvjesnom nastajanju novoga. O kolektivnoj memoriji koja se raspukla negdje „između vremena Tita i vremena Zdravka Mamića“.
Premijerna izvedba bila je intimna, emocionalna i nenametljivo snažna. Glumice Sara Stanić i Jelena Hadži-Manev kroz svoje monologe nose cijelu povijest jedne obitelji, jedne četvrti, jednog društva. Publika, suočena s njihovom pričom, nalazi prostor za vlastite refleksije.
U vremenu kada se, doslovno i simbolički, urušavaju stari temelji — kazalište se pokazuje kao posljednje mjesto na kojem se još može nježno, tiho i iskreno izgovoriti: „Kao da je bilo nekad, kao da je bilo tu.“ Jer možda je upravo to najveća snaga ove predstave — nije rekonstrukcija prošlosti, nego način da se artikulira osjećaj gubitka koji svi dijelimo, svatko na svoj način.
Izvedbu na sceni prati glazba autora Tonija Starešinića. Dramaturginja je Vedrana Klepica, a kostime i scenu potpisuje Petra Pavičić. Koprodukcija Kazališne družine Tragači i Teatra Cirkus Punkt u Centar za kulturu Trešnjevka donosi zanimljivu i dojmljivu predstavu čija se radnja odvija na Trešnjevci i koja je simbol cijele jedne generacije. Publika će sljedeću izvedbu imati priliku vidjeti u 30. siječnja 2026. na istom mjestu.
