Treća ovogodišnja izložba u suradnji Gradskog muzeja Varaždin i Galerije Zlati ajngel predstavlja mladu zagrebačku kiparicu Alanu Kajfež koja se predstavlja s dva međusobno povezana opusa ovjekovječena staklom i akrilikom. Na sjajno posjećenom otvorenju kojemu su uz varaždinsku i zagrebačku likovnu publiku nazočili i Alanini profesori s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, o njezinu su stvaralaštvu u staklu te slikarstvu govorili Ivan Mesek, ravnatelj GMV i dr. sc. Enes Quien, ujedno i autor teksta u katalogu koji prati izložbu.

U njezinim radovima predstavljenim na ovoj izložbi pod naslovom „Stakleni aktovi, svjetlost, tama i mjesečeve mijene“ profesor Quien iščitava koherentnost i ujednačenost idejne i formalne morfologije te značenjsku slojevitost. Kad je riječ o staklu on ističe da se radi o „seriji izvanrednih klasičnih torza, besprijekorno izvedenih u transparentnoj tehnici stakla, smišljenih i realiziranih u sustavu opusa. Alana uzima otiske tijela od poznatih i sebi bliskih osoba.
 Polazi od sebe same. Uzima otisak vlastita tijela, poput svojevrsnog autoakta, pa potom uzima otisak tijela svoje majke pa bliskih prijateljica i prijatelja.“ Ispričao je o zahtjevnoj tehnologiji, kojom je mlada umjetnica besprijekorno ovladala te uspješno iskazuje svoj umjetnički naboj i svoju poetiku tako da publiku na svoj način ostavlja bez daha.
Polazi od sebe same. Uzima otisak vlastita tijela, poput svojevrsnog autoakta, pa potom uzima otisak tijela svoje majke pa bliskih prijateljica i prijatelja.“ Ispričao je o zahtjevnoj tehnologiji, kojom je mlada umjetnica besprijekorno ovladala te uspješno iskazuje svoj umjetnički naboj i svoju poetiku tako da publiku na svoj način ostavlja bez daha.
Tako je bilo i na varaždinskoj izložbi na kojoj su uz providne staklene aktove bili i živi modeli. Izložba slika, kako kaže i sama umjetnica, samo je na poseban način nastavak iste priče, jer objašnjava nam autor predgovora „Alanino je traganje uvijek okrenuto prema sebi samoj“ pa tako i na slikama koje su na prvi pogled apstraktne možemo nastaviti s iščitavanjem njezina zadanog koda, kojim se na izložbi kroz šest parova po dva platna iščitava kao pogled na tu dvojnost, jer ocrtava i ono iza „staklene transparentne opne“ kao što su primjerice crne mrlje na zidu i sjene u pozadini, ili simboličan prikaz međuodnosa s drugim bićem ili mjesečevih mijena.

Mlada umjetnica, jedna je od najzanimljivijih hrvatskih recentnih umjetničkih osobnosti. Radovi kojima nam se predstavila intrigantni su i upućuju na bogat unutarnji svijet koji upućuju na uzbudljivo buduće umjetničko putovanje i karijeru koju ćemo s velikim zadovoljstvom pratiti i u buduće.
Alana Kajfež ime je koje treba zapamtiti. Rođena je u Zagrebu (1990.), gdje se i školovala te 2014. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Peruška Bogdanića. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi, a autorica je i javnih spomenika u Vrsaru, Zagrebu i Lovincu. I ova izložba, kao i dvije prethodne, usporedno donosi kiparski i dvodimenzionalni rad autora-kipara, pa je u palači Sermage GMV-a predstavila skulpture – obrise golih tijela u staklu, a u Galeriji Zlati ajngel slike. Preporučujemo da izložbu svakako pogledajte, a otvorena je do 17. studenoga.
 
																		 
							 
									 
					